RATOM STRADALA PODRUČJA TREBAJU BITI I OSTATI PODRUČJA OD POSEBNOG DRŽAVNOG INTERESA SVE DOK SE GOSPODARSKI I ŽIVOTNI UVJETI NE IZJEDNAČE S CIJELOM HRVATSKOM
Zajednica povratnika Hrvatske, Osijek, Europsk avenije 22/2, Tel: 031/215-030; 215-031; fax: 031/212-315
MENU
O nama
Članstvo
Novosti
Obnova i razvoj PPDS
Zakoni
Konferencije ZPH
Izdavaštvo
Povratak prognanika
Mirna reintegracija
Progonstvo
Blokada UNPROFOR-a
Foto i Video
 RSS - Favorites

Glas javnosti:

TREBA LI VLADA DONIJETI ZAKON O NAKNADI RATNE ŠTETE?

Pišite nam na E-mail: zph@zph.hr


 
 

TREBA POTICATI MALE I SREDNJE POLJOPRIVREDNIKE

Poznato je da je Zajednica prognanika odigrala značajnu i ključnu ulogu u provođenju programa povratka prognanika nakon Mirne reintegracije u područja posebne državne skrbi osječko-baranjske Županije. Po završetku procesa povratka, koji je bio jedinstven u povijesti čovječanstva jer se vratilo 95% prognanika svojim kućama, Zajednica se nastavila brinuti za tu populaciju kroz provedbu i praćenje procesa obnove obiteljskih kuća i stanova te zbrinjavanja mladih novonastalih obitelji. To je u početku dalo dobre rezultate pa je čak utjecalo na doseljavanje određenog broja mlađih obitelji u ta ratom stradala područja. Dok je bio na snazi Zakon o poticanju ulaganja, počele su se formirati i poslovne zone koje su obećavale nova radna mjesta i zapošljavanje. Ukidanjem toga Zakona i gotovo svih poticajnih mjera, prestao je interes potencijalnih investitora za izgradnju proizvodnih kapaciteta u ovim područjima jer su iste uvjete imali u Varaždinu, Čakovcu, Zagrebu itd.

S druge strane ova područja, a posebno Baranja, većinski je poljoprivredni kraj i većina stanovništva vezano je za poljoprivredu. Kako se nije ostvario očekivani rast gospodarstva i zapošljavanje, došlo je do kadrovske i demografske devastacije ovih ratom opustošenih krajeva. O tome najbolje govore sljedeći podaci:

Broj stanovnika između dva popisa stanovništva smanjio se za 19% a u odnosu na 1991. 36%. 1991. godine u Baranji je bilo 54190 stanovnika. Po završetku mirne reintegracije 2001. godine, u Baranji je bilo 42633 stanovnika. Znači da je tada bilo 11557 stanovnika ili 22% manje nego 1991. To su ljudi koji su mahom ostali u progonstvu, otišli u druge zemlje ili preselili u Srbiju ili BiH. 2011. godine na popisu u Baranji ima 34856 stanovnika. To je za 7777 stanovnika ili 19% manje nego 2001. godine. Ukupno je to 19334 stanovnika u Baranji manje nego 1991. godine. Dakle 35% stanovništva Baranje je nestalo. Sigurno nisu svi umrli a da se nije nitko rodio. Odnos umrlih i rođenih je približan 1991. godini ali odljev stanovništva je upravo zbog nemogućnosti zapošljavanja u gospodarstvu. Drugim riječima otišli su trbuhom za kruhom.

Od 34856 stanovnika radno je sposobno 22131 a 12725 je radno nesposobno u koje ubrajam djecu od rođenja do završenog fakulteta, - njih ima 5500, umirovljenika je 7225. U obrtima ima u 570 obrta 874 uposlenika. U OPG-u ima 3000 zaposlenih. U poduzećima ima 3700 djelatnika a u državnim službama na području Baranje, a to su zaposlenici u policiji, školstvu, zdravstvu, vojsci, sudstvu, lokalnoj samoupravi i ostalim državnim ustanovama ima 8057 uposlenika i na Zavodu za zapošljavanje ima oko 6500 nezaposlenih. 

Naše je gospodarstvo uglavnom vezano za poljoprivredu jer je 60% obradivih površina i oko 18% šuma a ostalo su kanali, putevi i ostalo. Baranjci na tim površinama proizvode proizvode za prerađivačku industriju ali ih sami nisu u stanju plasirati.

Branko Pek

predsjednik ZP OBŽ

 

DEMOGRAFSKA PROBLEMATIKA

Nakon temeljite analize demografskog stanja na području PPDS u Osiječko baranskoj županiji za vrijeme između dva popisa 2001 i 2011 godine,  kako je  iznešeno, moraju  se spomenuti i uzroci takvoga stanja. Odmakom godina od povratka pa do danas vidljivi su neki pomaci u svim segmentima življenja na ovim područjima, očito nedovoljno u vitalnim za ostanak na istima.

Konstatirano je da je temeljna grana privređivanja u analiziranom području poljoprivreda pa sve ostalo u privredi treba se vezati ili biti u sprezi s njom. Uposlenost =Življenje. Nažalost to nije tako  ili bolje rečeno nije bilo tako. Istina gotovo u svim zakonima a naročito zakonu o poljoprivredi isticana su područja od posebne državne skrbi što je vidljivo i u poticanom dijelu te proizvodne grane. Godine  2002-ge primjećujem da u zakonu o državnoj potpori u poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu izostaje pojam PPDS-a i ostaju samo ruralna područja. Moram naglasiti da područja koja su proglašena područjima posebne državne skrbi nikada pa ni za stotinjak godina neće se moći izjednačiti sa ostalim područjima u državi iz toliko puta već spominjane specifičnosti ratnih stradanja.

Upravo ta specifičnost iziskivala je potrebu veće brige šire zajednice o mogućnostima življenja na tim područjima. Ta briga je očito bila nedovoljna ili pogrešna ili je  većim dijelom potpuno izostala. Kako smo se približavali europskim integracijama, zakonska regulativa postajala je sve lošija, naročito za mala i srednja gospodarstva na PPDS-u npr: potpora za mlijeko u ZK od 2002 iznosila je 1,05 kn/l a danas 0,50 kn/l itd. možemo nabrajati i sve ostale negativnosti.  Spomenuli smo glavnu djelatnost u tim područjima i sigurni smo da dosadašnji zakoni nisu dali željeno. Postignuti su suprotni efekti, razvoj samo velikih sustava na račun propadanja srednjih i malih  gospodarstava. Samim tim povećava se nezaposlenost koja sa sobom donosi i sve negativnosti današnjice. Najznačajniji sadašnji čin je pokušaj, uz pomoć svih  institucija, prekinuti status quo (dosadašnje stanje) i predložiti mjere za potpuni zaokret prvo u agrarnoj politici a zatim i u drugim segmentima života. Zašto baš poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo? Odgovor se nameće sam po sebi. Radi se o selima i ljudima koji privređuju za život u spomenutim granama gospodarstva.

Naravno da se radi i o gradovima koji su u manjini po imenima ali gledano u cijelosti županije čovjek postaje u najmanju ruku pomalo paničar. Desetljeće u povijesti nije veliko vremensko razdoblje, za naša područja to je ovog momenta cijeli vijek. Zato i upozoravamo na probleme kao i posljedice koje će proizići ako ih trenutno ne budemo rješavali. Rješenja postoje i imamo prijedloge koji uz pomoć općina, županije i državnih visoki institucija možemo i moramo odraditi. Predlažemo osnivanje profitni centara, tržnih punktova, udruga spomenutih skupina proizvođača ili kako ih već nazvali po principu teritorijalne raspoređenosti bazirane na proizvodnim i novčanim interesima. Konkretno zašto takav oblik organiziranja? Odgovor je jednostavan. Na tim područjima (Baranja)  proizvodnja je neupitna i količinski je značajna u povrtlarstvu, voćarstvu, vinogradarstvu, stočarstvu, peradarstvu osim klasičnog ratarenja. Upitan je plasman te su proizvodi već godinama osuđeni na propast. Nemoguć plasman znači izostanak sredstava a samim tim i opstanka na tim područjima. Kroz dosadašnje zakonodavstvo činilo se da su svima date iste šanse. Prosudite sami ako kažem da nije tako. Npr. od ukupno isplaćenih direktnih i vezanih poticajni sredstava u 2010. i 2011. u osječko baranjskoj županiji 1/5 dobilo je jedno od velikih poduzeća Županije. Nije li to svjesno ili nesvjesno kroz zakon pogodovanje velikim sustavima  na račun srednjih i malih. Nadam se da razumijete o čemu govorim. Kod donošenja zakona nema šire rasprave s onima kojih se to najviše tiče. Saznanja o izmjeni u zakonu ili zakona dobiju kada je već sve doneseno. Niz primjera je takvih koji se mogu nabrajati i nabrajati pa otud i ovakva situacija. Sada se vraćam na predloženo organiziranje  a svakako i mjerama agrarne politike na PPDS-u.

                                                                                                     Mr. Josip Pfaf dipl.ing stočarstva

 

PRAVCI  AGRARNE POLITIKE I AGRARNIH MJERA  VEZANO ZA PODRUČJA  PPDS

 

Temeljem determinirane problematike u kojoj se nalaze poljoprivredni proizvođači na području PPDS-a  (slična je ili ista situacija  i na ostalim područjima) te neodgovarajućom agrarnom politikom i agrarnim mjerama koje su se do sada (unazad 20 godina) provodile, a  koje ima za posljedicu nizak stupanj organiziranosti poljoprivrede, samim  time  i  nerazvijenosti poljoprivrde u Republici Hrvatskoj, može se reći da  je  nužan  žuran  zaokret  u odnosu prema poljoprivredi i poljoprivrednim proizvođačima posebice malim i srednjim proizvođačima na područjima posebne državne skrbi ( a i na ostalim područjima jer je odnos sličan ili isti), a koji čine najveći, a trebalo bi biti i najznačajniji dio  hrvatske poljoprivrede.

1. Prvi i najznačajniji zaokret odnosi se na  to da Vlada RH i  Ministarstvo poljoprivrede, kao čimbenici izvršne vlasti moraju žurno promijeniti odnos prema malim i  srednjim poljoprivrednim proizvođačima i shvatiti da mjere koje donose moraju ići u pravcu  sprječavanja propadanja najvećeg dijela hrvatskih ljudi i hrvatskoga kapitala. Ovo prije svega znači prestanak pogodovanja „velikima“ te „trgovačko -uvozničkim lobijima“ i njihovom utjecaju na dužnosnike u Vladi i Ministarstvu,  na donošenje zakona, pravilnika i drugih akata vezanih za poljoprivrednu proizvodnju te uvoz i izvoz poljoprivrednih  proizvoda kao i politiku poticanja poljoprivredne proizvodnje.

 Primjer njemačke i Austrije gdje su upravo takvi proizvođači najjači nositelji poljoprivredne proizvodnje u jednom uređenom i dobro organiziranom tržištu.

2. Omogućavanje najšire rasprave i sudjelovanje svih  pa i najmanjih proizvođača ili njihovih predstavnika u izradi prijedloga novog Zakona o poljoprivrdi koji će bitno utjecati na odnose i problematiku poljoprivredne proizvodnje u narednih nekoliko godina. Donošenje Zakona po redovitom postupku, a ne po žurnom postupku.

3. Formiranje burze poljoprivrednih proizvoda  na hrvatskom tržištu po uzoru na druge razvijene zemlje (Francuska, Njemačka, Austrija, Mađarska…)  jer  je nužno  omogućiti  da mali i srednji proizvođači neposredno izađu na tržište sa svojim proizvodima i prodaju proizvode u za njih najpovoljnijem trenutku, a ne  odmah nakon žetve po najnižim cijenama pa onda trgovci, nakupci i moćnici ostvare u roku od nekoliko mjeseci ekstra profite. U tu svrhu država je dužna izgraditi skladišne kapacitete te subvencionirati dio troškova skladištenja, a sve u cilju kao bi se uspostavili pravedni tržišni odnosi na tržištu poljoprivrednih proizvoda te i malim proizvođačima omogućili izlazak na tržište i  bolju egzistenciju.

4. izmjena politike poticaja u smislu redefiniranja   ciljnih skupina koje treba poticati na području PPDS-a, ali i na ostalim područjima.

Dakle naš prijedlog je da  se mogu poticati samo ciljane skupine poljoprivrednih proizvođača i to u ratarskoj proizvodnji od 5 do 200 ha veličine obradivih površina, u stočarstvu od 3 do 500 uvjetnih grla po gospodarstvu odnosno po  jednom pravnom subjektu  ili tvrtci. Za voćarstvo, povrtlarstvo i vinogradarstvo su prijedlozi u izradi.

Iz navedenog je vidljivo da  ne treba poticati  velike biznis poljoprivredne tvrtke jer one imaju zaokružene cikluse od polja do trgovine i poticanje takvih proizvođača je „davanje kruha preko pogače“.

Posebna  odgovornost izvršne vlasti i resornog Ministarstva poljoprivrede je da  vodi računa da su područja PPDS-a  na daleko  nižem stupnju razvoja  i da su najznačajnija ciljna skupina koju se mora dodatno poticati za sve vrste poljoprivredne proizvodnje. I danas u razvijenim Europskim zemljama se poljoprivredni proizvođači potiču sa većim cijenam  na posebnim područjima kako bi ih se zadržalo da ostanu na određenom području. Primjerice Austrija potiče i plaća veću cijenu za poljoprivredne proizvode seljacima koji žive u planinskim predjelima i sl.

5. Kako bi se omogućio značajniji razvoj poljoprivrede potrebno je žurno utjecati na organiziranost poljoprivredne proizvodnje sljedećim koracima na području PPDS-a, ali i na ostalim područjima:

a)      poticanje stvaranja udruga poljoprivrednih proizvođača, klastera i zadruga

b)      jačanje uloge organiziranog praćenja poljoprivrednih proizvođača u vidu plaćene  savjetodavne službe

c)       jačanje drugih oblika udruživanja u više krovne interesne udruge

d)      jačanje uloge Hrvatske poljoprivrdne komore kao najviše ustanove koja vodi računa i interesima Poljoprivrednih proizvođača

Obrazloženje:  Budući da naš poljoprivredni proizvođač nije dovoljno pripremljen za ulazak na tržište EU te da su već krenula propadanja poljoprivrednih gospodarsta u značajnijem broju (svjedoci smo ovih dana propadanja velikog broja proizvođača mlijeka, a nastavit će se i s drugim proizvođačim) nužno je hitno potaknuti seljake na udruživanje u interesne udruge i klastere, kako bi mogli opstati jer za male i srednje će tržište biti nemilosrdno. Stvaranje  ovih udruga mora potaknuti Vlada RH te županije, kao i gradovi i općine. Poljoprivrednim proizvođačima se mora ukazati na neminovnost udruživanja kojim će se moći ostvariti sljedeće prednosti:

a)      jeftinija nabava ulaznih repromaterijal i smanjenje inputa

b)      bolje osiguranje plasmana proizvoda na tržištu

c)       bolja primjena  struke u praksi

d)      bolja suradnja  između polj. proizvođača i znanosti (instituta i Fakulteta)

e)      zapošljavanje  stručnjaka u udrugama i klasterima: agronoma, agroekonomista i sl.

f)        bolja  mogućnost dobivanja kreditnih sredstava

g)      bolje mogućnosti za pisanje projekata za sredstva iz fondova EU

6. S druge strane seljačkim proizvođačima potrebno je pristupiti u pravcu podizanja razine  nivoa znanja i obrazovanja, kao i cjelo-životnog obrazovanja, ukazati na prednosti  udruživanja, povećati nivo znanja o tržišnim odnosima, naučiti ga da se znanje mora platiti i slično.

Živko Jalšovec, dipl. ing.

 




►  Obnova i razvoj PPDS  - Friday, November 30, 2012
  |   Print   |   Home

CMS & Hosting: Poslovni forum  


Hrvatsku je napustilo preko 150.000 mladih ljudi. Najveći dio otišao je u Njemačku.