|
Poznato je da je Zajednica prognanika odigrala značajnu i ključnu
ulogu u provođenju programa povratka prognanika nakon Mirne reintegracije u
područja posebne državne skrbi osječko-baranjske Županije. Po završetku procesa
povratka, koji je bio jedinstven u povijesti čovječanstva jer se vratilo 95%
prognanika svojim kućama, Zajednica se nastavila brinuti za tu populaciju kroz
provedbu i praćenje procesa obnove obiteljskih kuća i stanova te zbrinjavanja
mladih novonastalih obitelji. To je u početku dalo dobre rezultate pa je čak
utjecalo na doseljavanje određenog broja mlađih obitelji u ta ratom stradala
područja. Dok je bio na snazi Zakon o poticanju ulaganja, počele su se
formirati i poslovne zone koje su obećavale nova radna mjesta i zapošljavanje.
Ukidanjem toga Zakona i gotovo svih poticajnih mjera, prestao je interes
potencijalnih investitora za izgradnju proizvodnih kapaciteta u ovim područjima
jer su iste uvjete imali u Varaždinu, Čakovcu, Zagrebu itd.
S druge strane ova područja, a posebno Baranja, većinski je
poljoprivredni kraj i većina stanovništva vezano je za poljoprivredu. Kako se
nije ostvario očekivani rast gospodarstva i zapošljavanje, došlo je do
kadrovske i demografske devastacije ovih ratom opustošenih krajeva. O tome
najbolje govore sljedeći podaci:
Broj stanovnika između dva popisa
stanovništva smanjio se za 19% a u odnosu na 1991. 36%. 1991. godine u Baranji
je bilo 54190 stanovnika. Po završetku mirne reintegracije 2001. godine, u
Baranji je bilo 42633 stanovnika. Znači da je tada bilo 11557 stanovnika ili
22% manje nego 1991. To su ljudi koji su mahom ostali u progonstvu, otišli u
druge zemlje ili preselili u Srbiju ili BiH. 2011. godine na popisu u Baranji
ima 34856 stanovnika. To je za 7777 stanovnika ili 19% manje nego 2001. godine.
Ukupno je to 19334 stanovnika u Baranji manje nego 1991. godine. Dakle 35%
stanovništva Baranje je nestalo. Sigurno nisu svi umrli a da se nije nitko rodio.
Odnos umrlih i rođenih je približan 1991. godini ali odljev stanovništva je
upravo zbog nemogućnosti zapošljavanja u gospodarstvu. Drugim riječima otišli
su trbuhom za kruhom.
Od 34856 stanovnika radno je sposobno 22131 a 12725 je radno
nesposobno u koje ubrajam djecu od rođenja do završenog fakulteta, - njih ima
5500, umirovljenika je 7225. U obrtima ima u 570 obrta 874 uposlenika. U OPG-u
ima 3000 zaposlenih. U poduzećima ima 3700 djelatnika a u državnim službama na
području Baranje, a to su zaposlenici u policiji, školstvu, zdravstvu, vojsci,
sudstvu, lokalnoj samoupravi i ostalim državnim ustanovama ima 8057 uposlenika
i na Zavodu za zapošljavanje ima oko 6500 nezaposlenih.
Naše je gospodarstvo uglavnom vezano za
poljoprivredu jer je 60% obradivih površina i oko 18% šuma a ostalo su kanali,
putevi i ostalo. Baranjci na tim površinama proizvode proizvode za prerađivačku
industriju ali ih sami nisu u stanju plasirati.
Branko Pek
predsjednik ZP OBŽ
DEMOGRAFSKA PROBLEMATIKA
Nakon
temeljite analize
demografskog stanja na području PPDS u Osiječko
baranskoj županiji za vrijeme između dva popisa 2001 i 2011 godine, kako je
iznešeno, moraju se spomenuti i
uzroci takvoga stanja.
Odmakom godina od povratka pa do danas vidljivi su neki pomaci u svim segmentima
življenja na ovim područjima, očito nedovoljno u vitalnim za ostanak na istima.
Konstatirano je da je temeljna
grana privređivanja u analiziranom području poljoprivreda pa sve ostalo u
privredi treba se vezati ili biti u sprezi s njom. Uposlenost =Življenje.
Nažalost to nije tako ili bolje rečeno
nije bilo tako. Istina gotovo u svim zakonima a naročito zakonu o poljoprivredi
isticana su područja od posebne državne skrbi što je vidljivo i u poticanom
dijelu te proizvodne grane. Godine
2002-ge primjećujem da u zakonu o državnoj potpori u poljoprivredi,
ribarstvu i šumarstvu izostaje pojam PPDS-a i ostaju samo ruralna područja.
Moram naglasiti da područja koja su proglašena područjima posebne državne skrbi
nikada pa ni za stotinjak godina neće se moći izjednačiti sa ostalim područjima
u državi iz toliko puta već spominjane specifičnosti ratnih stradanja.
Upravo ta specifičnost iziskivala
je potrebu veće brige šire zajednice o mogućnostima življenja na tim
područjima. Ta briga je očito bila nedovoljna ili pogrešna ili je većim dijelom potpuno izostala. Kako smo se
približavali europskim integracijama, zakonska regulativa postajala je sve
lošija, naročito za mala i srednja gospodarstva na PPDS-u npr: potpora za mlijeko
u ZK od 2002 iznosila je 1,05 kn/l a danas 0,50 kn/l itd. možemo nabrajati i
sve ostale negativnosti. Spomenuli smo
glavnu djelatnost u tim područjima i sigurni smo da dosadašnji zakoni nisu dali
željeno. Postignuti su suprotni efekti, razvoj samo velikih sustava na račun
propadanja srednjih i malih
gospodarstava. Samim tim povećava se nezaposlenost koja sa sobom donosi
i sve negativnosti današnjice. Najznačajniji sadašnji čin je pokušaj, uz pomoć
svih institucija, prekinuti status
quo (dosadašnje stanje) i predložiti mjere za potpuni zaokret prvo u
agrarnoj politici a zatim i u drugim segmentima života. Zašto baš
poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo? Odgovor se nameće sam po sebi. Radi se o
selima i ljudima koji privređuju za život u spomenutim granama gospodarstva.
Naravno da se radi i o gradovima
koji su u manjini po imenima ali gledano u cijelosti županije čovjek postaje u
najmanju ruku pomalo paničar. Desetljeće u povijesti nije veliko vremensko
razdoblje, za naša područja to je ovog momenta cijeli vijek. Zato i upozoravamo
na probleme kao i posljedice koje će proizići ako ih trenutno ne budemo
rješavali. Rješenja postoje i imamo prijedloge koji uz pomoć općina, županije i
državnih visoki institucija možemo i moramo odraditi. Predlažemo osnivanje
profitni centara, tržnih punktova, udruga spomenutih skupina proizvođača ili
kako ih već nazvali po principu teritorijalne raspoređenosti bazirane na
proizvodnim i novčanim interesima. Konkretno zašto takav oblik organiziranja?
Odgovor je jednostavan. Na tim područjima (Baranja) proizvodnja je neupitna i količinski je
značajna u povrtlarstvu, voćarstvu, vinogradarstvu, stočarstvu, peradarstvu
osim klasičnog ratarenja. Upitan je plasman te su proizvodi već godinama
osuđeni na propast. Nemoguć plasman znači izostanak sredstava a samim tim i opstanka
na tim područjima. Kroz dosadašnje zakonodavstvo činilo se da su svima date
iste šanse. Prosudite sami ako kažem da nije tako. Npr. od ukupno isplaćenih
direktnih i vezanih poticajni sredstava u 2010. i 2011. u osječko baranjskoj
županiji 1/5 dobilo je jedno od velikih poduzeća Županije. Nije li to svjesno
ili nesvjesno kroz zakon pogodovanje velikim sustavima na račun srednjih i malih. Nadam se da
razumijete o čemu govorim. Kod donošenja zakona nema šire rasprave s onima
kojih se to najviše tiče. Saznanja o izmjeni u zakonu ili zakona dobiju kada je
već sve doneseno. Niz primjera je takvih koji se mogu nabrajati i nabrajati pa
otud i ovakva situacija. Sada se vraćam na predloženo organiziranje a svakako i mjerama agrarne politike na
PPDS-u.
Mr.
Josip Pfaf dipl.ing stočarstva
PRAVCI AGRARNE POLITIKE I AGRARNIH MJERA VEZANO ZA PODRUČJA PPDS
Temeljem determinirane problematike u kojoj se nalaze
poljoprivredni proizvođači na području PPDS-a
(slična je ili ista situacija i
na ostalim područjima) te neodgovarajućom agrarnom politikom i
agrarnim mjerama koje su se do sada (unazad 20 godina) provodile, a koje ima za posljedicu nizak stupanj organiziranosti
poljoprivrede, samim time i
nerazvijenosti poljoprivrde u Republici Hrvatskoj, može se reći da je nužan žuran
zaokret u odnosu prema
poljoprivredi i poljoprivrednim proizvođačima posebice malim i srednjim
proizvođačima na područjima posebne državne skrbi ( a i na ostalim područjima
jer je odnos sličan ili isti), a koji čine najveći, a trebalo bi biti i
najznačajniji dio hrvatske
poljoprivrede.
1. Prvi i najznačajniji zaokret odnosi se na to da Vlada RH i Ministarstvo poljoprivrede, kao čimbenici
izvršne vlasti moraju žurno promijeniti odnos prema malim i srednjim poljoprivrednim proizvođačima i
shvatiti da mjere koje donose moraju ići u pravcu sprječavanja propadanja najvećeg dijela
hrvatskih ljudi i hrvatskoga kapitala. Ovo prije svega znači prestanak
pogodovanja „velikima“ te „trgovačko -uvozničkim lobijima“ i njihovom utjecaju
na dužnosnike u Vladi i Ministarstvu, na
donošenje zakona, pravilnika i drugih akata vezanih za poljoprivrednu proizvodnju
te uvoz i izvoz poljoprivrednih proizvoda
kao i politiku poticanja poljoprivredne proizvodnje.
Primjer njemačke i Austrije gdje su upravo
takvi proizvođači najjači nositelji poljoprivredne proizvodnje u jednom
uređenom i dobro organiziranom tržištu.
2. Omogućavanje najšire rasprave i sudjelovanje
svih pa i najmanjih proizvođača ili
njihovih predstavnika u izradi prijedloga novog Zakona o poljoprivrdi
koji će bitno utjecati na odnose i problematiku poljoprivredne proizvodnje u
narednih nekoliko godina. Donošenje Zakona po redovitom postupku, a ne po
žurnom postupku.
3. Formiranje burze poljoprivrednih proizvoda na hrvatskom tržištu po uzoru na druge
razvijene zemlje (Francuska, Njemačka, Austrija, Mađarska…) jer je
nužno omogućiti da mali i srednji proizvođači neposredno
izađu na tržište sa svojim proizvodima i prodaju proizvode u za njih
najpovoljnijem trenutku, a ne odmah
nakon žetve po najnižim cijenama pa onda trgovci, nakupci i moćnici ostvare u
roku od nekoliko mjeseci ekstra profite. U tu svrhu država je dužna izgraditi
skladišne kapacitete te subvencionirati dio troškova skladištenja, a sve u
cilju kao bi se uspostavili pravedni tržišni odnosi na tržištu poljoprivrednih
proizvoda te i malim proizvođačima omogućili izlazak na tržište i bolju egzistenciju.
4. izmjena politike poticaja u smislu
redefiniranja ciljnih skupina koje
treba poticati na području PPDS-a, ali i na ostalim područjima.
Dakle naš prijedlog je da se mogu poticati samo ciljane skupine
poljoprivrednih proizvođača i to u ratarskoj proizvodnji od 5 do 200 ha veličine
obradivih površina, u stočarstvu od 3 do 500 uvjetnih grla po gospodarstvu
odnosno po jednom pravnom subjektu ili tvrtci. Za voćarstvo, povrtlarstvo i
vinogradarstvo su prijedlozi u izradi.
Iz navedenog je vidljivo da ne treba poticati velike biznis poljoprivredne tvrtke jer one
imaju zaokružene cikluse od polja do trgovine i poticanje takvih proizvođača je
„davanje kruha preko pogače“.
Posebna
odgovornost izvršne vlasti i resornog Ministarstva poljoprivrede je
da vodi računa da su područja PPDS-a na daleko
nižem stupnju razvoja i da su
najznačajnija ciljna skupina koju se mora dodatno poticati za sve vrste
poljoprivredne proizvodnje. I danas u razvijenim Europskim zemljama
se poljoprivredni proizvođači potiču sa većim cijenam na posebnim područjima kako bi ih se zadržalo
da ostanu na određenom području. Primjerice Austrija potiče i plaća veću cijenu
za poljoprivredne proizvode seljacima koji žive u planinskim predjelima i sl.
5. Kako bi se omogućio značajniji razvoj
poljoprivrede potrebno je žurno utjecati na organiziranost poljoprivredne
proizvodnje sljedećim koracima na području PPDS-a, ali i na ostalim područjima:
a)
poticanje
stvaranja udruga poljoprivrednih proizvođača, klastera i zadruga
b)
jačanje
uloge organiziranog praćenja poljoprivrednih proizvođača u vidu plaćene savjetodavne službe
c)
jačanje
drugih oblika udruživanja u više krovne interesne udruge
d)
jačanje
uloge Hrvatske poljoprivrdne komore kao najviše ustanove koja vodi računa i
interesima Poljoprivrednih proizvođača
Obrazloženje: Budući da naš poljoprivredni proizvođač nije
dovoljno pripremljen za ulazak na tržište EU te da su već krenula propadanja
poljoprivrednih gospodarsta u značajnijem broju (svjedoci smo ovih dana
propadanja velikog broja proizvođača mlijeka, a nastavit će se i s drugim
proizvođačim) nužno je hitno potaknuti seljake na udruživanje u interesne
udruge i klastere, kako bi mogli opstati jer za male i srednje će tržište biti
nemilosrdno. Stvaranje ovih udruga mora
potaknuti Vlada RH te županije, kao i gradovi i općine. Poljoprivrednim
proizvođačima se mora ukazati na neminovnost udruživanja kojim će se moći
ostvariti sljedeće prednosti:
a)
jeftinija
nabava ulaznih repromaterijal i smanjenje inputa
b)
bolje
osiguranje plasmana proizvoda na tržištu
c)
bolja
primjena struke u praksi
d)
bolja
suradnja između polj. proizvođača i
znanosti (instituta i Fakulteta)
e)
zapošljavanje stručnjaka u udrugama i klasterima: agronoma,
agroekonomista i sl.
f)
bolja mogućnost dobivanja kreditnih sredstava
g)
bolje
mogućnosti za pisanje projekata za sredstva iz fondova EU
6. S druge strane seljačkim proizvođačima potrebno je
pristupiti u pravcu podizanja razine nivoa
znanja i obrazovanja, kao i cjelo-životnog obrazovanja, ukazati na
prednosti udruživanja, povećati nivo
znanja o tržišnim odnosima, naučiti ga da se znanje mora platiti i slično.
Živko Jalšovec, dipl. ing.
| 
