U SVEČANOM GOVORU PREDSJEDNIK ZPH JE REKAO:
U najtežim danima Domovinskog rata, svjesni da će okupacija jugo-vojske i srbočetničkih paravojnih postrojbi potrajati, 14. rujna 1992. godine prognanici okupiranih područja bivše Općine Osijek osnovali su Zajednicu prognanika Općine Osijek.
Ubrzo se pokazalo da je takva udruga potrebna za sva okupirana područja Hrvatske zbog čega je na osnivačkoj skupštini 19. ožujka 1993. godine, također u Osijeku, osnovana Zajednica prognanika Hrvatske kao nevladina, nestranačka i neprofitna udruga građana.
Ciljevi ZPH bili su zbrinjavanje prognanika, rješavanje stambene problematike, njihova socijalizacija i stvaranje uvjeta za koliko toliko normalan život u progonstvu.
Kada se iz današnje perspektive analizira prijeđeni put zaista možemo biti ponosni na sve ono što je Zajednica povratnika Hrvatske učinila, čime se bavila i uspjehe koje je postigla imajući pri tome u vidu da se radi o udruzi građana, neprofitnoj organizaciji i volonterskom radu.
Teško je zapravo i nabrojati sve značajnije projekte na kojima smo proteklih 15 godina radili, ali ću svakako podsjetiti na one kapitalne:
- Donošenje Zakona o statusu prognanika i izbjeglica ,
- Donošenje Zakona o obnovi,
- Donošenje Zakona o područjima posebne državne skrbi,
- Donošenje Zakona o obnovi i razvoju Grada Vukovara,
- Donošenje dva Vjerodostojna tumačenja zakonskih propisa koji su spriječili deložaciju prognanika, a zatim i zaštitili prognanike od plaćanja najma za stanove i kuće koje su koristili za vrijeme progonstva,
- Donošenje Programa povratka i zbrinjavanja prognanika, povratnika i raseljenih osoba,
- Blokada snaga UNPROFOR-a na svim prijelazima iz slobodnog u okupirani dio Hrvatske,
- Proces obnove od njegovih početaka i osnutka resornog Ministarstva do zbrinjavanja tzv. pustaraša,
- Darovanje stanova i kuća braniteljima u PPDS,
- Proces prodaje kuća i stanova u državnom vlasništvu povratnicima u PPDS pod povoljnim uvjetima,
- Ustroj i financiranje gospodarskih zona u PPDS radi oživljavanja gospodarstva i otvaranja novih radnih mjesta,
- Stambeno zbrinjavanje mladih obitelji dodjelom stanova i APN kuća te posebno darovanjem građevinskog materijala.
Mislim da mogu slobodno ocijeniti da su vrlo rijetke udruge koje su se uopće bavile ovako ozbiljnim pitanjima a kamoli da su u svojem radu postigli takve pomake kao što je to učinila ova Zajednica, naravno u suradnji sa Hrvatskim Saborom i Vladom RH. U najvećem broju slučajeva građanske udruge se bave problemima statusa svojih članova a mi smo sebi postavili zadaću povratka, obnove i stvaranja uvjeta za normalan život u PPDS što je ozbiljan posao i za Vladu jednu države a ne građansku udrugu. Možda će o svemu prethodno navedenom bolje govoriti brojke.
- Na ranije okupirana područja vratilo se 220470 prognanika.
- U obnovu obiteljskih kuća i stanova država je uložila cca 12 milijardi kuna.
- Danas u statusu prognanika imamo još 1149 osoba za koje treba obnoviti još svega manje od 300 kuća i
stanova, uglavnom na području Grada Vukovara.
Ovi podaci na najbolji mogući način govore koliko je prognanička populacija bila ozbiljna u svojoj namjeri vratiti se svojim kućama.
Nikada u povijesti nije zabilježen takav postotak povratka nakon rata i stradavanja kao što se to dogodilo u Hrvatskoj. (99,5%)
Moramo se ovom prigodom sjetiti samih početaka povratka i onoga kako je svaki prostor bivših UNPA zona izgledao, na koje smo sve probleme sve nailazili i kako sve to izgleda danas. Polako naša područja dobivaju svoj nekadašnji izgled i vrlo često imaju bolju komunalnu opremljenost nego prije Domovinskog rata. U većini područja završena je obnova komunalne i socijalne infrastrukture, dapače izgrađeno je više cesta, vodovoda, kanalizacije, škola, vrtića, domova zdravlja, javne rasvjete ili plinovoda kojih prije nije bilo.
Zahvaljujući prije svega Vladi RH smanjena je i nezaposlenost u tim područjima. Već sam ranije spomenuo otvaranje gospodarskih zona koje su dale izvrsne rezultate u pogledu zapošljavanja mladih i obrazovanih ljudi. Tu nam svakako predstoji posao u područjima gdje je rat kadrovski opustošio općine u kojima žive povratnici i gdje je i dan danas najveći problem u nedostatku stručnih ljudi. Ponekad je lakše osigurati financiranje projekta nego li iz takvih općina dobiti odgovarajuću dokumentaciju. Posebno je taj problem izražen u Banovini ali ne samo tamo. Takvim se prostorima mora i kadrovski pomoći.
Što nam je još preostalo ?
Često smo govorili o tome da su upravo prognanici najtežom cijenom platili Domovinski rat i stvaranje Hrvatske države jer činjenice nepobitno govore da je upravo iz tih područja najviše stradalih u Domovinskom ratu, najviše branitelja i da su pljačkom i uništavanjem prognanici pretrpjeli najveću ratnu štetu.
Po prirodi stvari Domovinski rat se nije mogao ravnomjerno rasporediti na cijelu zemlju jer su napadnuta granična područja, međutim otklanjanje posljedica Domovinskog rata mora biti ravnomjerno raspoređeno jer bi u suprotnom došli u situaciju da posljedice rata trpi simbolično rečeno Vukovar ili Knin kao da su vodili svoj rat.
Obnova obiteljskih kuća i stanova nije naknada ratne štete nego stvaranje minimalnih uvjeta za povratak. Danas kada smo na korak do ulaska u Europsku uniju valjalo bi donijeti propise koji će pomoći ranije okupiranim područjima da što lakše dostignu priključak ostalim područjima Hrvatske. U sadašnjim uvjetima teško je očekivati da će poljoprivredni proizvođač sa vukovarskog područja, kojemu je sve što je generacijama stvarano, opljačkano ili uništeno, ravnopravno konkurirati poljodjelcu iz Varaždina. Bruto društveni proizvod per capita u tim područjima u odnosu na područja koja nisu imala ratna razaranja jasno pokazuje koliki je nesrazmjer i koliko područja povratka još uvijek zaostaju za drugim hrvatskim regijama.
Stoga smatramo da je pitanje ratne štete i njene naknade prvorazredno gospodarsko a ne socijalno pitanje jer se radi o ustavnoj kategoriji jednakosti i ravnopravnosti građana u gospodarskom smislu.
Nadalje, u prošlom mandatu Vlade RH doneseno je nekoliko odluka kojima su stvoreni uvjeti gospodarskog oživljavanja u području posebne državne skrbi kroz cijeli sustav poticajnih mjera i posebno kroz financiranje osnivanja i komunalnog opremanja poduzetničkih zona. Većina naših prijedloga iz nacrta Zakona o područjima posebnog državnog interesa pretočena je u te odluke. Međutim mi ipak tražimo da se donese novi zakon koji bi obuhvatio cijeli taj sklop mjera i to ne kao jedno poglavlje u Zakonu o regionalnom razvoju nego kroz posebni zakon jer to ratom stradala područja zaslužuju.
Pored ova dva zakonska projekta posebno ćemo voditi računa o završetku obnove na području Grada Vukovara i stvaranju uvjeta za normalan život u tom gradu koji je simbol stradanja u Domovinskom ratu. Mora se reći da je ova Vlada za Vukovar i njegove branitelje učinila zaista mnogo ali taj posao treba završiti kako bi se vratili potpuno normalni uvjeti života njegovim povratnicima.
Isto tako ostaje nam briga za rješavanje problema korpusa useljenika Hrvata iz Bosne jer ne smijemo dopustiti da ti ljudi napuste svoja sadašnja prebivališta jer nam se može dogoditi da na pojedinim područjima kao što su Knin ili Banovina opet postanemo manjina.
Kada se sumiraju dosadašnji postignuti rezultati teško je pronaći građansku udrugu koja pokriva ovako veliki broj ugroženih ljudi kao što je to ZPH a još je teže naći organizaciju koja je postigla toliko uspjeha, naravno u suradnji sa hrvatskom vlašću, bez koje nije niti moguće realizirati takve zahtjeve.
Prigoda je ovo da se u ime svih prognanika, danas povratnika, zahvalim ljudima koji su vodili Hrvatski Sabor i Hrvatsku Vladu na svemu do sada učinjenom jer je to bio preduvjet ovakvog povratka koji je, čini mi se, prešao svaka očekivanja. Isto tako prilika je da zamolim za još malo razumijevanja i napora kako bi se koliko-toliko ujednačili uvjeti življenja u područjima povratka u odnosu na ostali dio Hrvatske.
Iskreno i ljudsko hvala u ime svih povratnika svim ljudima koji su pomogli kroz proces zbrinjavanja, povratka, obnove i gospodarskog oživljavanja naših stradalih područja.
