Ova Zajednica je osnovana 25. studenog 1993. godine u Sisku, kao zajednica prognanika u vremenu koje je iza nas, s napomenom da je Zajednica prognanika Republike Hrvatske osnovana 19. ožujka 1993. godine u Osijeku, na dan Svetog Josipa, gdje je bila je prisutna i prognanička delegacija naše sadašnje zajednice i Vladinih povjerenika lokalne vlasti u progonstvu.
U trenutku osnivanja naše prognaničke zajednice u Sisku imali smo okupirano 52% područja, a na skrbi je bilo 36.222 člana, koji su se nalazili što u privatnom, što u organiziranom smještaju širom lijepe naše.
Svrha osnivanja prognaničke zajednice jest vođenje brige za dostojanstven život hrvatskog prognaničkog puka zajedno sa gradskim i državnim vlastima, u kojima smo imali puno razumijevanje sve do predsjednika države dr. Franje Tuđmana.
Zajednicu prognanika Hrvatske činili su predstavnici UNPA zona, a koji su bili članovi upravnog odbora među kojima su bila i 2 člana s našega područja.
U tijeku rata 1994. godine naša zajednica prognanika, njen upravni odbor i upravni odbor ZPH organizirali smo u Sisku sastanak svih župana Republike Hrvatske iz djelomično ili potpuno okupiranih županija, gdje je bila glavna tema prognanici i daljnja borba za oslobađanje okupiranih dijelova države.
Drugi, veliki odrađeni dio posla Zajednice prognanika Hrvatske i županijskih zajednica bio je blokada UNPROFOR-a uoči povijesnih akcija hrvatske vojske i policije „Bljesak“ i „Oluja“.
Upravo te aktivnosti kojima smo cijelom svijetu pokazali da nećemo dopustiti ciprizaciju Hrvatske širom su otvorila vrata za one akcije koje su oslobodile Hrvatsku, svaki njen pedalj i omogućile da naša zemlja postane suverena na svim svojim područjima.
U to vrijeme na području Sisačko-moslavačke županije bilo je zbrinuto oko 15.500 Hrvata protjeranih iz BiH.
Na našem području dogodio se spontani povratak prognanika, jer svatko je želio i željno dočekao povratak bez ikakvih uvjeta, a kasnije s početkom obnove, počeo je i organizirani povratak.
Imajući u vidu stanje na bivšim okupiranim područjima naše županije i potrebe za sazivanjem skupštine županijske zajednice, Upravni odbor predložio je preimenovanje u Zajednicu povratnika, s tim da se na skupštinu pozovu i predstavnici udruga prognanih Hrvata iz Bosne i Hercegovine.
Skupština je sazvana za 14. ožujka 1998. godine a održana je u Dvoru na kojoj su osim vijećnika bili prisutni načelnici i gradonačelnici, župan, generali Hrvatske vojske i predsjednik ZPH gospodin Mato Šimić koji je sudjelovao u radu skupštine.
Nakon iscrpne rasprave predloženo je da se postojeća županijska Zajednica prognanika preimenuje u županijsku Zajednicu povratnika, useljenika i doseljenika sa sjedištem u Majuru, Ulica žrtava Domovinskog rata 1, kao podružnica Zajednice povratnika Hrvatske što je glasovanjem jednoglasno prihvaćeno.
Na godišnjoj skupštini Zajednice povratnika Hrvatske u Osijeku dana 20. ožujka 1998. godine prihvaćena je odluka županijske Zajednice i do danas tako vrlo uspješno egzistira kao jedina Zajednica gdje je inkorporiran prognaničko-povratnički puk hrvatskih ratnih stradalnika dviju država.
Poznata je činjenica da je ova županijska zajednica i ZPH sudjelovala kod donošenja raznih zakonskih akata i da su kroz cijelo vrijeme svog postojanja bili aktivni, te je na temelju naših zahtjeva, prijedloga ili pritisaka Hrvatski Sabor donio cijeli niz zakona koji su uredili i olakšali život u progonstvu ili riješili pitanje povratka u svoje domove. Podsjećam samo na one najznačajnije.
Zakonom o statusu prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba svi su prognanici obuhvaćeni mjerama državne potpore, ali ne političko-socijalne skrbi nego znatno širim, humanijim i dostojanstvenijim sustavnim rješenjima koja su se kretala od zdravtsvenog osiguranja do smještaja, uključujući zakonsku zabranu iseljavanja u najtežim trenucima progonstva.
Zakon o obnovi uredio je pitanja načina obnove obiteljskih kuća i stanova bez obzira na činjenicu da on nije riješio pitanje ratne štete. Procesom obnove možemo biti zadovoljni ali kvalitetom izvedbe ne, jer se ugrađivao nekvalitetan pokrov – vinkovački crijep, temelji objekata su loši, zidovi pucaju a o sanitarijama da se i ne govori, a vidljivo je ugrađena i loša stolarija.
Zvanični podaci nedvojbeno dokazuju da je proces povratka prognanika na samom kraju odnosno da je u pojedinim dijelovima Hrvatske završen.
Zakonom o područjima od posebne državne skrbi iz 1996. godine dobili smo cijeli niz prava koja su jamčila početak obnove i oživljavanje gospodarstva te zapošljavanja, posebno kada je riječ o poticajnim mjerama za mlade i obrazovane kadrove. Sjetimo se samo pozitivnih pomaka u Kninu i pograničnim dijelovima Sisačko-moslavačke županije i drugim mjestima od posebne državne skrbi gdje su učitelji, liječnicii stručnjaci različitih profila u gospodarstvu dobili stanove i povećane plaće što je dalo nade za bolje sutra u svim područjima povratka.
Nažalost u razdoblju od 2000. do 2004. godine Vlada pokojnog Ivice Račana predložila je četiri izmjene tog zakona kojima su sustavno ukinuta sva prava i poticajne mjere sa područja posebne državne skrbi.
Zajednica je aktivno radila na novom zakonu, Zakonu o područjima posebnog državnog interesa o kojemu je bilo dosta riječi i koji je bio pred definiranjem u 2006. godini no nije krenuo u proceduru. Vjerujemo i zbog toga što taj zakon traži angažiranje ozbiljnih financijskih sredstava iz državnog proračuna i nas je strah da bi se taj zakon mogao utopiti u Zakon o regionalnom razvoju što smo mi apsolutno protiv. Mi i dalje inzistiramo na tome zakonu što ne znači da smo protiv Zakona o regionalnom razvoju, naprotiv, i njega podržavamo.
Naša promišljanja i djelovanja bila su usmjerena prema rješenjima kroz nacrt novog zakona o PPDI koji bi propisao poticajne mjere za ulaganja u naše prostore, i to takve mjere koje bi svojim pogodnostima privukle svježi kapital bez kojeg nema ozbiljnog razvoja.
Upravni odbor kako županijske Zajednice tako i UO ZPH očekuju od Vlade da pusti i drugi zakon o potpori stradalnicima Domovinskog rata koji su pretrpjeli ratnu štetu u agresiji bivše JNA, paravojnih četničkih postrojbi Srbije i Crne gore na Hrvatsku.
Moram napomenuti da smo prilikom susreta sa ministrom Kalmetom, kod potpredsjednice Vlade gospođe Jadranke Kosor, pokrovitelja 13. konferencije ZPH gospodinu Vladimiru Šeksu i premijeru dr. Ivi Sanaderu iznijeli svoje stavove i u svim tim razgovorima tijekom 2007. godine. Dobili smo potporu uz napomenu da se naš prijedlog ugrađuje u sklopo mjera regionalnog razvoja u Hrvatskoj, ali kao zaseban dio kako to i zaslužuje jer problemi koji postoje u tim područjima nisu posljedice nespretnosti ili neznanja nego su to posljedice agresije, pljačke i devastiranja.
Za napomenuti je da suština tog zakona nema socijalni karakter nego je snažna gospodarska dimenzija koja će ratom opustošena područja približiti stupnju razvoja ostalog dijela Hrvatske.
Domovinski rat po prirodi stvari nije mogao biti ravnomjerno raspoređen na sva područja Hrvatske jer su agresijom zahvaćena granična područja Hrvatske i ta su područja pretrpjela štetu koja se kao posljedica osjeća i danas.
Naravno pored izravnih šteta iz tih područja je i najviše stradalnika, invalida, nestalih i poginulih.
Kad već nije moguće rasporediti rat na sve dijelove Hrvatske, otklanjanje posljedica bi se moralo ravnomjerno podijeliti jer u suprotnom bi ispalo da su Vukovar, Knin, Hrvatska Banovina i drugi vodili nekakav svoj rat.
Ovo je moguće provesti samo kroz državni proračun na način da se u ta područja usmjere povećana sredstva na teret cijele Hrvatske jer je Hrvatska na tim poručjima i obranjena.
Naša su nastojanja bila usmjerena i na stambeno zbrinjavanje mladih obitelji u čemu su postignuti ozbiljni uspjesi, počev od kupovine obiteljskih kuća od strane APN-a preko dodjele stanova u državnom vlasništvu, do darovanja građevinskog materijala za izgradnju kuća. Na ovaj način mnoge mlade obitelji ostvarile su krova nad glavom.
Našom zaslugom riješili smo i mlade ljude koji su bili na listi obnove kod roditelja.
Jedan od segmenata našeg angažiranja jest oživljavanje gospodarstva i otvaranje novih radnih mjesta u području povratka. Hrvatska je Vlada svojim odlukama stvorila uvjete za oživljavanje gospodarstva posebno kroz financijranje izgradnje gospodarskih zona.
Taj projekt koji uključuje financiranje, projektiranje i izgradnju komunalne infrastrukture uključujući i darivanje zemljišta u vlasništvu RH u pojedinim područjima povratka daje izvrsne rezultate.
Budući da upravo državni proračun snosi najveći dio troškova izgradnje gospodarskih zona, lokalna samouprava na tim područjima ima izvrsne mogućnosti pogodovanja investitorima jer nisu utrošena sredstva lokalne zajednice. Posebne pogodnosti odnose se na niske cijene ili darovanja lokacija uz mogućnost oslobađanja od komunalnog doprinosa i gradskih odnosno općinskih poreza kroz nekoliko prvih godina poslovanja.
Naravno da lokalna uprava u svemu tome ima ozbiljnog posla jer osmišljavanje projekata, izrada idejnog projekta i ishođenje lokacijske dozvole nije posao nikoga iz Zagreba nego odgovornih ljudi u Sisku, Petrinji, Glini, Hrvatskoj Dubici, Sunji, Majuru ili Donjim Kukuruzarima, Dvoru, Jasenovcu i drugim mjestima. Prema nekim pokazateljima u nekim područjima su rezultati izvrsni, naravno u kombinaciji sa sposobnom lokalnom samoupravom. No nažalost imamo područja gdje su ti procesi još na početku ili gdje se lokalna uprava teže ili uopće ne snalazi.
Na tim prostorima i dalje je nezaposlenost dvostruko veća nego što je to u Republici Hrvatskoj. Zbog loših rezultata na nekim područjima Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka je prepoznalo ovu problematiku kadrovske prirode i plasiralo fondove za edukaciju u lokalnim zajednicama kako bi se i tamo gdje postoje problemi stvari dovele u red.
Od izaslanika ove skupštine tražim da promisle o stanju u svojem području i otvoreno progovore o problemima tamo gdje oni postoje.
Kao četvrti segment naših aktivnosti ističem pitanje rješavanja trajnog smještaja prognanih Hrvata iz Bosne i Hercegovine u našoj županiji.
Na PPDS s početka izvješća stoji podatak da ih je bilo 15.500 članova od čega prema podacima od 1998.-2007. godine iz ovih sredina je otišlo oko 520 obitelji, od toga 70% u druge krajeve Hrvatske, oko 28% u treće zemlje, a 1-2% vratio se u Bosnu i Hercegovinu što nije dobro imajući u vidu Daytonski sporazum u kojem je povratak zajamčen ali nažalost samo deklarativno. Razlozi za odlazak većine je pomalo nesnalaženje lokalne uprave, a u nekim slučajevima i držanih čimbenika koji su se mijenjali od izbora do izbora ovisno tko je izborni pobjednik.
No nije tako crno i tako loše. Ima i pozitivnih primjera naročito u posljednje četiri godine.
Županijska zajednica i njezin UO na svim svojim sjednicama i skupštinama donosio je odluke i preporuke, te iste upućivao nadležnim tijelima države, a i UO ZPH koji je činio što je bilo moguće, naročito kroz ciljane konferencije ZPH, a zaključke po istom je upućivao Vladinim institucijama i resornim ministarstvima.
Slobodno možemo iznijeti neke pokazatelje da je lokalna uprava u suradnji sa vladinim institucijama u zadnje vrijeme učinila zapažene rezultate smislu trajnog zbrinjavanja Hrvata iz BiH kroz APN-ov otkup kuća, izgradnjom novih i kroz dodjelu građevinskog materijala za izgradnju vlastite kuće.
Na području županije učinjeno je puno, ali za primjer ću iznijeti općinu Donji Kukuruzari koja je zbrinula oko 2000 Hrvata iz BiH u 365 otkupljenih kuća od APN-a, te veći dio infrastrukture. Izgradila je 110 novih kuća, a što je najsvijetliji primjer, ima natalitet 12,5%, veći od državnoga državnog prosjeka.
Napominjem da je održana 13. Konferencija ZPH sa ciljanom problematikom Hrvata iz BiH, 18. travnja 2007. godine u Zagrebu. Na istoj su bili pozvani predstavnici iz Plaškog, Korenice, Knina, Benkovca, Okučana, Nove Gradiške i Karlovca. Konferencija je održana pod pokroviteljstvom predsjednika Sabora gospodina Vladimira Šeksa.
Na konferenciji je predsjednik ZPH u svom izlaganju iznio mišljenje premijera dr. Ive Sanadera, potpredsjednice Vlade gospođe Jadranke Kosor, te ministra gospodina Kalmete, jer smo iste posjetili tijekom godine.
Za sve probleme koje smo iznijeli u vezi Hrvata iz BiH kao i probleme domicilnih Hrvata povratnika dobili smo obećanja da su svi rješivi samo treba malo strpljenja, a isto je na znanje primio i državni tajnik gospodin Milivoj Mikulić. O svim problemima upoznali smo i novog ministra regionalnog razvoja gospodina Petra Čobankovića na prijemu
1. veljače 2008. u Zagrebu pod čijom upravom će se sve odviijati i o čemu će još više biti upoznat i od zainteresiranih lokalnih uprava.
Povratnici su naslonjeni na korpus useljenika u područjima od Knina do Hrvatske Banovine i čine jedinstveno nacionalno biće. Njihovi su problemi i naši problemi, a svakako vrijedi i obrnuto. S obzirom da će na skupštini biti dosta poznavatelja ovih problema želim vjerovati da će o istima biti konkretnih pitanja i odgovora.
