| Mandat UNPROFOR-a bio je neučinkovit i sveo se na očuvanje postojećeg stanja, bez vidljive želje da se odlučnije pristupi rješavanju problema privremeno okupiranih krajeva unutar međunarodno priznatih granica Republike Hrvatske. Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a i drugi dokumenti nisu zaživjeli u praksi. Uzrok je tome bilo srpsko izbjegavanje preuzetih obveza, ali i pasivnost UNPROFOR-a te popustljivost međunarodnih političkih čimbenika prema vodstvu samoproglašene SAO Krajine.
Suočeni s mogućnošću da se pitanje oslobađanja hrvatskih krajeva otegne u nedogled, a opredijeljeni za rješenje problema mirnim putem, prognanici iz hrvatskog Podunavlja, Banovine, Like i Dalmacije odlučili su u ljeto 1994. godine organizirati akciju podsjećanja i upozorenja međunarodne javnosti na sve težu i beznadniju situaciju u kojoj se nalaze.
Zagrebačkim sporazumom snagama međunarodne zajednice odobrena je mogućnost korištenja 19 prijelaza iz slobodnoga dijela Hrvatske u UNPA- zone. U županijama Osječko-baranjskoj, Vukovarsko-srijemskoj, Sisačko-moslavačkoj, Karlovačkoj, Zadarsko-kninskoj i Brodsko-posavskoj službeni prijelazi UNPROFOR-a bili su blokirani.
Akciju je organizirala i vodila Zajednica prognanika Hrvatske, a pridružile su joj se brojne nestranačke udruge i pojedinci.
Cilj je bio odlučan i jasan: od glavnog tajnika UN-a Boutrosa Boutrosa Ghalija i njegova izaslanika Jasushija Akashija tražila su se čvrsta jamstva da će se odmah početi provoditi Vanceov plan i rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, da će se odmah početi stvarati uvjeti za povratak prognanika te da će "plavci" otići na međunarodno priznate hrvatske državne granice, kako bi sprječavali dopremu vojne pomoći pobunjenim Srbima iz SR Jugoslavije.
Udruga obitelji nestalih i zatočenih hrvatskih branitelja, koja se pridružila mirnom prosvjedu protiv neodlučnosti i pristranosti UNPROFOR-a uz ove je zahtjeve zatražila i stvaran početak rada mješovitih komisija za utvrđivanje sudbine nestalih i zatočenih hrvatskih branitelja.
Akcija Zajednice prognanika različito je trajala u pojedinim županijama, a najorganiziranija i s najvećom podrškom stanovništva provodila se u sjeveroistočnoj Hrvatskoj.
Svim prosvjednim akcijama bila je zajednička odlučnost u isticanju zahtjeva te dostojanstvo u provođenju blokada UNPROFOR-ovih prijelaza na crtama razdvajanja.
Blokada UNPROFOR-a postigla je cilj. Upozorila je na tromost i pasivnost međunarodnih organizacija koje su bile dužne posredstvom UNPROFOR-a brže i odlučnije provoditi preuzete obveze, donekle je razbuđena već uspavana savjest Ujedinjenih naroda, ali je najvažnije bilo to što je još jednom pokazala da se hrvatski narod ponajprije mora oslanjati na vlastite snage, sposobnost i odlučnost te sam ostvariti svoju slobodu i nezavisnost.
U tom je smislu blokada prijelaza UNPROFOR-a, ukazivanjem na moralnu i etičku stranu problema, prethodila vojno-redarstvenim akcijama "Bljesak" i "Oluja". U tome je bio njen najveći značaj i vrijednost.
| 
