|
|
|
|
OBLJETNICA MIRNE REINTEGRACIJE |
Večeras je u prostorijama Zajednice povratnika održan izuzetno dobro organiziran okrugli stol u povodu Spomen dana na mirnu reintegraciju hrvatskoga Podunavlja na kojemu su sudjelovali: dr.sc. Sandra Cvikić - institut Ivo Pilar, Nada Arbanas, bivša pročelnica regionalnog ureda za prognanike, brigadir Stjepan Antolašić, Ladislav Bece - načelnik policijske uprave Osječko-baranjske, Dragutin Glasnović - predsjednik Zajednice povratnika Vukovarsko-srijemske županije, Josip Kompanović - predsjednik Zajednice povratnika Hrvatske, kao i članovi Osječko-baranjske Zajednice koji su na bilo koji način sudjelovali u procesima mirne reintegracije. a teme su bile:
Jesu li rezultati mirne reintegracije koje danas baštinimo opravdali očekivanja svih koji su u taj proces, na različitim razinama odlučivanja i provedbe, bili uključeni?
Je li proces nadvladao sve izazove ili nam je u naslijeđe ostavio prijepore i negativne političke i društvene posljedice?
Je li procesom mirne reintegracije uspostavljeno stanje trajnoga ili tek privremenoga mira?
Je li mir uspostavljen mirnom reintegracijom samo odsustvo rata ili on ipak ima dublje, složenije i trajnije društveno značenje?
Vrlo zanimljivo predavanje upriličile su dr. sc. Sandra Cvikić i Nada Arbanas.
22 su godine od završetka mirne reintegracije koju se naziva najuspješnijom misijom Ujedinjenih naroda u svijetu u povijesti.
Osnovna pretpostavka za uspješnu provedbu procesa mirne reintegracije odnosila se na demilitarizaciju hrvatskoga Podunavlja. U trenutku dolaska snaga UNTAES-a, na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema bio je 11. korpus Srpske vojske Krajine, s oko 15.000 do 20.000 vojnika. Tim snagama treba priključiti i snage lokalne milicije (oko 1500 pripadnika), kao i paravojne postrojbe (Arkanovi tigrovi, Škorpioni, Poskoci) u snazi do 2000 ljudi.
Demilitarizacija je, bez incidenata, uspješno završena u predviđenom roku, a njome je bilo obuhvaćeno 15.000 srpskih vojnika, povučeno je 118 tenkova, 19 oklopnih vozila, više od
150 komada topničkoga oružja i 40 do 50 protuzračnih sustava.
Tijekom trajanja misije otkupljivalo se naoružanje i druga vojna oprema od civilnoga stanovništva. Na taj način prikupljeno je 9700 pušaka, 6375 komada protutenkovskoga oružja, oko 15.000 ručnih granata i dva milijuna komada streljiva.
Nikad mi nije bilo jasno zašto je pobjeda razumom lošija ili manje važna od pobjede oružjem?
Nije inače nikakva tajna da je i hrvatsko Podunavlje trebalo biti oslobođeno na vojni način po uzoru na „Bljesak“ i „Oluju“.
General Pavao Miljavac rekao je: „Nakon „Oluje“ ozbiljno se razmišljalo o vojnom rješenju oslobađanja istočne Slavonije s Baranjom. Kod Osijeka, na liniji dodira, već smo bili dovukli
preko 1000 cijevi velikog kalibra, topove, minobacače, VBR-ove... Sve se to događalo oko dva mjeseca nakon “Oluje”, u listopadu 1995. Imali smo veliku snagu i motivaciju - bilo bi
pogubno za nas, ali i za drugu stranu. Ali bi, uvjeren sam, brzo bilo gotovo. Imali smo na raspolaganju “Tigrove” i još šest gardijskih brigada slobodnih za operaciju, što u “Oluji” nije
bio slučaj. Znam da je mnogima krivo i pomalo bolno što na kraju nismo vojno djelovali, ali u konačnici je ipak ovo bila prava i pravedna odluka. Sačuvani su brojni životi, na obje strane.“
I danas mnogi od nas žale što se i ovaj dio okupirane Hrvatske nije oslobodio vojnim putem jer sada ne bismo imali sve ove probleme s kojima se svaki dan susrećemo, osobito u
Vukovaru gdje imamo odvojene srpske i nesrpske vrtiće, škole pa i kafiće, ali smo svjesni da bi veliki broj obitelji bio zavijen u crno jer bi bilo jako puno žrtava s obje strane.
| | ►
Novosti - Friday, January 17, 2020 | 
|  Print
| Home
|
|
|
CMS & Hosting: Poslovni forum |
|
ZPH se bori za ostanak mladih, osiguravanje radnih mjesta s pristojnim primanjima i povratak onih koji su napustili Hrvatsku zbog ekonomskih razloga.
|
|
|
|
|
