|
Zajednica povratnika Osječko-baranjske županije prvi puta je
pokrenula pitanje teritorija i života hrvatskih državljana na lijevoj obali
rijeke Dunav u Kenđiji još 2009. godine. Obratili smo se tada predsjednici
Vlade RH Jadranki Kosor koja je naš upit proslijedila nadležnim ministarstvima
financija, vanjskih poslova i unutarnjih poslova. Dobili smo odgovor od
Ravnateljstva policije, Uprave za granicu, koji tvrde da nije bilo nikakvih
pritužbi ljudi iz Kenđije na postupanje policije na granici Batina-Bezdan.
Đurika Molnar je potvrdio da zaista nije bilo problema dok je načelnik granične
policije bio Petričević Ivica, ali kad je on otišao u mirovinu a došao Vidović
Marijan, ljudi iz Kenđije više ne mogu prijeći granicu. To je dovelo do
situacije da je većina stanovnika Kenđije, osobito mladi, preuzela Srpsko
državljanstvo i radi posla i radi mogućnosti prodaje svojih poljoprivrednih
proizvoda u Somboru ili Apatinu, jer kao strani državljani to ne mogu. Unatoč
našim upozorenjima i molbama prema Vladi RH do danas se ništa nije poduzelo po
tom pitanju. Pojavljuju se tu i sigurnosna pitanja jer hrvatska policija ne
prelazi granicu da bi obišla svoje državljane u Kenđiji a niti Srpske vlasti
(policija, lokalna zajednica, vatrogasci) također ne ulazi u taj prostor jer,
kažu, to je Hrvatski teritorij. Jedino što se tamo događa je uzurpacija
hrvatskog državnog zemljišta, divlja gradnja kuća i vikendica i nezakonita
sječa šuma, a radi se o površinama od oko 900 hektara.
Zaključeno je da se uputi dopis ministru unutarnjih poslova
Vlahi Orepiću te ministru vanjskih i europskih poslova Davoru Ivi Stieru, da ih
se upozna s problemom i zatraži hitno rješenje definiranja međudržavne granice
i pomoći preostalim stanovnicima Kenđije koji ne žele uzeti Srpsko
državljanstvo. Sada je pravo vrijeme za otvaranje toga pitanja kada je
Republika Srbija u predpristupnim pregovorima za ulazak u EU.
Zajednica povratnika predlaže i rješenje spajanja dviju
obala Hrvatskog teritorija na rijeci Dunav kod Batine. To rješenje nije
nepoznato jer je postojalo prije nego što se sagradio Batinski most a to je
prelazak s jedne strane Dunava na drugu putem Kompe. To nije samo interes baranjaca i Hrvatskih državljana koji
žive u Kenđiji, već to mora biti i Hrvatski interes jer ako je Republika
Hrvatska odlučila spojiti dvije morske obale pomoću Pelješkog mosta koji će
stajati milijarde kuna, držimo da mora biti isti interes spajanja dviju obala
rijeke Dunav uz nemjerljivo manji trošak. Stvar je samo političke volje u što
moraju biti uključene općine Draž i Kneževi Vinogradi te Županija
osječko-baranjska koji trebaju taj projekt pokrenuti u dogovoru s Vladom RH.
Postoji i drugo rješenje koje uključuje zamjenu manjih
dijelova teritorija na lijevoj obali Dunava nakon čega bi Batinski most u
cijelosti bio na Hrvatskom teritoriju a granica Republike Srbije se pomaknula
malo prema istoku ali to je već stvar ekspertnih timova za granice i dogovora
dviju Država, kao što je odlučila i Badinterova arbitražna komisija u svom
mišljenju broj 3 u kojemu se kaže da se unutarnje granice bivših republika SFRJ
ne mogu mijenjati, osim u dogovoru dviju strana. Kako bi se taj problem
aktualizirao u široj javnosti zaključeno je da će se organizirati tiskovna
konferencija u petak 10. veljače 2017. u 11,00 sati u prostorijama ZPH u
Osijeku na kojoj će sudjelovati i Đurika Molnar koji je kontakt osoba s ljudima
u Kenđiji.
II.
Zajednica povratnika izražava veliko zadovoljstvo što,
unatoč masovnom odlasku u treće zemlje, u Baranji još uvijek ima mladih
obitelji koje tu vide svoju budućnost i žele ostati u mjestima u koja su se
poslije mirne reintegracije vratili.
Jedna od takvih mladih obitelji je obitelj Danijela i
Jasmine Molnar iz Duboševice koji imaju četvreo djece. Imaju posao i mogu dobro
živjeti ali je problem što imaju samo 35 kvadrata stambenog prostora. Još 2009.
godine podnijeli su zahtjev za stambeno zbrinjavanje na način da im se dodijeli
građevinski materijal a sami bi si izgradili kuću. Na sve njihove požurnice do
danas nije bilo nikakvog odgovora. Stoga su se obratili Zajednici povratnika za
pomoć.
Kako je istaknuto na sastanku u Duboševici, u vrijeme Vlade
Zorana Milanovića taj oblik stambenog zbrinjavanja je potpuno stao jer u
Državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje nije bilo sluha za ništa drugo
osim povrata stanarskih prava. Drugi je problem bio što je tadašnji ministar
regionalnog razvoja Branko Grčić odlučio te poslove prebaciti u Urede državne
uprave po županijama pa je samo primopredaja dokumentacije trajala tri godine.
Uspostavom nove vlasti i u Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno
zbrinjavanje došlo je do određenih pozitivnih kadrovskih i organizacijskih
promjena i stvari su se počele pokretati s mrtve točke. U pripremi je i nacrt
novoga Zakona o stambenom zbrinjavanju u čijem kreiranju sudjeluje i Zajednica
povratnika Hrvatske čiji je cilj da se svi poslovi vezani za obnovu i stambeno
zbrinjavanje ponovo objedine u jednom ministarstvu, kako je to bilo i prije
dolaska Milanovića na vlast i da cijeli taj posao obavljaju ljudi iz
Regionalnih ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje koji su to godinama radili
i koji imaju i ljude i znanje i potrebnu infrastrukturu.
Što se tiče obitelji Molnar, zaključeno je da će se uputiti
zahtjev Uredu državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji za hitno stambeno zbrinjavanje po posebnom
postupku koji je propisan važećim Zakonom.
III.
Na sljedeći sastanak Zajednice povratnika Osječko-baranjske
županije, koji će se održati početkom ožujka u općini Ernestinovo, bit će
pozvan i državni tajnik središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno
zbrinjavanje Nikola Mažar. Tema sastanka bit će: Stambena politika na područjima posebne državne skrbi.
| 
