|
Branko Pek, predsjednik ZP OBŽ istaknuo je da su mladi
temelj opstanka i gospodarskog razvoja ratom stradalih područja. Činjenica je
da se u protekle četiri godine nije ni na koji način vodilo računa o mladima,
osobito u područjima posebne državne skrbi u Osječko-baranjskoj županiji jer je
iz istočne Hrvatske u tom periodu iselilo preko 50.000 mladih ljudi, uglavnom u
treće zemlje a mnogi i u prekomorske zemlje iz kojih se sigurno više nikada
neće vrtatiti. To je dugoročno problem demografske obnove, radne snage i
opstanka u cjelini. Jedan od uvjeta ostanka mladih obrazovanih ljudi je i krov
nad glavom jer ako se mladoj obitelji osigura adekvatan stan i bar nekakav
posao, ipak će se teže odlučiti za odlazak. Postoji nekoliko modela stambenog
zbrinjavanja mladih obitelji koji su, dok su se provodili, bili motivirajući i
za mlade obitelji iz drugih dijelova Hrvatske kako bi se ratom stradala
područja počela nseljavati. Radi se o dodjeli useljivih stanova u najam,
dodjeli oštećenih kuća uz pomoć za adaptaciju, dodjela građevinskog materijala
i parcela za vlastitu gradnju i u ovoj Županiji su prije desetak godina davali
odlične rezultate. Međutim, u protekle četiri godine se s tim programom potpuno
stalo jer Vlada Zorana Milanovića nije imala sluha za ova ratom devastirana i
temeljito opljačkana područja. Stoga s pravom očekujemo od nove Vlade RH da će
imati sluha za dijelove Hrvatske koji su najteže stradali u Domovinskom ratu.
Josip Kompanović, predsjednik ZPH, rekao je da je početkom
mandata prošle Vlade RH bivši ministar Branko Grčić donio odluke koje su dovele
do potpunog zaustavljanja programa stambenog zbrinjavanja mladih obitelji i to
na način da je poslove koji su bili objedinjeni u jednom ministarstvu
razdijelio na novoosnovani Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje,
Urede državne uprave u Županijama te na jedinice lokalne samouprave i tako je
došlo do situacije da su se dvije godine samo prenosili dokumenti iz arhiva
Regionalnih ureda za prognanike i izbjeglice, koji su od početka vodili te
poslove, na Urede državne uprave i u te dvije godine se nije radilo ništa.
Nakon toga se išlo na novo podnošenje zahtjeva zbog zastare s novim troškovima
oko prikupljanja dokumentacije, novo bodovanje čekanje na žalbe i opet je
prošla godina bez ikakvih rezultata. U zadnjoj godini mandata pred sam kraj se
konačno počelo na kapaljku dodjeljivati materijal, tako da je za
Osječko-baranjsku županiju odobreno svega par paketa građevinskog materijala. A
potrebe su ogromne. Zahtjeva je jako puno u cijeloj istočnoj Hrvatskoj a
osobito u Gradu Vukovaru. Međutim, Državni ured za obnovu i stambeno
zbrinjavanje ipak je intenzivno radio na dodjeli stanova što postojećih što
izgradnjom potpuno novih zgrada ali samo određenoj kategoriji građana koji su
bili po volji Predstojnici DUOSZ Mireli Stanić Popović. Radi se o bivšim
nositeljima stanarskih prava koji su ta prava izgubili jer su napustili stanove
i pridružili se agresoru s nadom da će se vratiti kao pobjednici na „bijelom
konju“ (samo su se malo prevarili), dakle jasno je da se radi uglavnom o
građanima srpske nacionalnosti za koje su izdana, po podacima koje je potpisala
Mirela Stanić Popović (citiram) „1444 rješenja
o pravu na stambeno zbrinjavanje nositelja stanarskih prava i 60 rješenja
za prognanike i izbjeglice.“ Kao što se vidi radi se o nezabilježenoj
diskriminaciji po nacionalnoj osnovi na štetu Hrvata u Republici Hrvatskoj.
Zajednica povratniha Hrvatske pripremila je potpuno novi
Zakon o ratom stradalim područjima kojim je predviđeno vraćanje svih onih prava
koja su bila definirana u Zakonu o PPDS-u, zati neke odredbe bivšeg Zakona o
poticanju ulaganja te odredbe koje definiraju obvezu Države da do kraja provede
legalizaciju svih objekata iz programa organizirane obnove kao i novo
sagrađenih kuća iz programa prelokacije za ljude koji su živjeli na
„pustarama“.
ZPH predlaže da se odmah ukine Državni ured za obnovu i stambeno
zbrinjavanje a poslovi objedine u Ministarstvu regionalnog razvoja i ovormi
Uprava pri ministarstvu koja će se, kao i ranije temeljito baviti poslovima
stambenog zbrinjavanja na način na koji su se ranijih godina postizali
zadovoljavajuči rezultati.
Zajednica povratnika odlučno zahtijeva od Vlade Republike
Hrvatske da hitno smijeni Mirelu
Stanić Popović s mjesta predstojnice Državnog ureda za obnovu i stambeno
zbrinjavanje jer to što radi u zadnjih par mjeseci prevršilo je svaku mjeru: od
uhljebljivanja nepotrebnih kadrova, sklapanja štetnih ugovora, do tako sitnih
malverzacija i zloupotrebe položaja i ovlasti kao što je fiktivno plaćanje
jednoj tvrtki za zamjenu žarulja u zgradi Ureda, što su danas objavili neki
Portali. Zajednica je već ranije puozoravala na korupciju i mobing u DUOSZ od
strane Mirele Stanić Popović, njenom pokušaju podvaljivanja izmjena Zakona o
obnovi kojim bi se „zamračilo“ 267.300.000,00 kuna i to na zadnjoj sjednici
Sabora, dakle uoči predizborne kampanje. Korupcija i mobing kao i prikrivanje
dokaza je svakodnevica u DUOSZ, pod rukovodećom palicom Mirele Stanić Popović i
u tome ju odmah treba spriječiti.
Čelnici Zajednice povratnika osvrnuli su se i na harangu
koja se digla na ministra kulture gospodina Zlatana Hasanbegovića. Podsjetili
su da je bivši ministar Grčić, unatoč potpisanom ugovoru, odmah na početku
svoga mandata, zabranio financiranje Zajednice povratnika Hrvatske, udruge
nastale 1992. godine, dakle u jeku Domovinskog rata, kako bi spriječio
djelovanje onih koji, po njegovoj procjeni, uglavnom nisu skloni njegovoj
političkoj opciji. Treba podsjetiti da ZPH zastupa 210.000 bivših hrvatskih
prognanika, sada povratnika ali nije digla „dreku“ na ministra Grčića niti
tražila njegovu smjenu ili ostavku, već je sredstva za svoj rad osigurala na
druge načine.
Zato Zajednica povratnika u ime svih svojih 210.000 članova
izražava punu i bezrezervnu potporu
ministru kulture Zlatanu Hasanbegoviću i najoštrije osuđuje sve napade na
njega i njegove legitimne odluke, bez obzira od koga i s koje strane dolazili,
i traži od Vlade RH i premijera Tihomira Oreškovića da učini sve kako bi zaštitio
svojeg ministra i omogućio mu nesmetan rad na dobrobit hrvatske kulture, njenih
institucija i Hrvatske u cjelini.
| 
