Zločini u Lovincu, Širokoj Kuli, Vrhovinama, u slunjskom području, Glini, Petrinji, Pounju i na drugim mjestima su pouzdan znak da velikosrpski imperijalizam nastavlja etničko čićenje iz četrdesetih godina kada su potpuno unšitene katoličke župe Palanka, Gračac, Boričevac, Rudopolje, Udbina, Korenica, Prijeboj i Zrin, a druge desetkovane. Za te zločine nitko nikada nije odgovarao, pa su se ustanici 1991.g. s pravom nadali da će se povijest ponoviti, a oni biti proglašeni herojima.
Tzv. antifaistički ustanak u Srbu 1941. ili kako ga još zovu "ustanak naroda Like" ili pak ustanak srpskog naroda, nije bio ništa od toga. To je ustanak velikosrpskog imperijalizma potpomognut od talijanskih fašista protiv katoličkog i muslimanskog življa s jedinim ciljem unšititi sve što nije pravoslavno ili. kako su oni smatrali. srpsko. To nije bio ustanak naroda Like jer su ustanici ubijali narod Like. To nije bio ni ustanak srpskog naroda jer su neki pripadnici srpskog naroda spašavali katolike, pa čak i pripadnike represivnog aparata NDH.
Na pr. - obitelj Vojvodić u Srbu spaava orunika Bičanića
- u Mazinu jedna gospođa spaava najstarije dijete iz katoličke obitelji Kneević (dječak od 12 godina)
- u Dubokom Dolu pravoslavci spaavaju dvoje katolika.
Ciljevi ustanika su bili ljudi, imovina i vjerski objekti. Ubijanja, silovanja, pljačka i palež bile su njihove metode, prognani i ubijeni ljudi, uništena imovina, uništeni sakralni objekti i groblja prvi dio genocida, a onemogućavanje povratka i prešućivanje zločina, završni čin genocida koji traje i danas, opravdavajući to poluistinama i lažima t.j. opravdavajući to potrebom borbe protiv zločina ustaša. Zločin se ne može opravdati zločinom, ni jedan zločin se ne smije uvećavati ili slaviti.
Posljedice toga tzv. antifaišstičkog ustanka su trajno uništenje cijelih katoličkih župa i muslimanskih sela u istočnoj Lici, zapadnoj i sjeverozapadnoj Bosni. To je učinjeno sustavno, potpuno i bez prava na povratak i obnovu, pa je iz toga očita namjera i ima sva obilježja zločinačkog pothvata. Nikada nisam niti ću nijekati zločine ustaša prema pravoslavnom stanovništvu i gajim dužni pijetet prema svim žrtvama. To ne umanjujem niti to treba uvećavati, jer je svako zlo dovoljno veliko. Drago mi je da proučavajući to vrijeme nisam našao niti jednu uništenu pravoslavnu parohiju, to ne umanjuje zločine počinjene prema pripadnicima te konfesije.
