U točki 4. Sporazuma se kaže: „Prijelazna će uprava osigurati mogućnost povratka izbjeglica i prognanika u njihove domove. Sve osobe, koje su napustile područje a ranije su imale stalno prebivalište u Hrvatskoj, imati će ista prava kao i drugi stanovnici Područja...“ Dakle, tu se govori o nama prognanicima, samo mi nismo napustili ta područja nego smo protjerani ratom. Danas se ponovno se donosi nekakva odluka koja će omogućiti povrat stanarskih prava, i prodaju stanova tima koji će ostvariti pravo povrata stanarskih prava pod povoljnim uvjetima nego što je to sada u područjima posebne državne skrbi. Taj Sporazum to jamči. Jamči dvije godine a ne 15.
U točki 8. Kaže: „Sve će osobe imati pravo na povrat imovine koja im je oduzeta nezakonitim postupcima ili koju su morali napustiti silom, te na pravednu naknadu za vlasništvo koje im ne može biti vraćeno“. Pitamo što je s tim?
Predsjednik Josipović je, prigodom obilaženja srpskih sela, rekao da ljudi, kojima su minirane kuće izvan ratnih djelovanja imaju pravo na obnovu i imaju pravo na naknadu štete. Sela Antunovac i Laslovo u Osječko-baranjskoj županiji su do temelja porušena, kuća po kuća nakon dolaska UNPROFOR-a.
I 15 godina poslije mi i dalje imamo ljude koji rade u Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koji rade u policiji, koji rade u javnim poduzećima, žive s one strane Dunava i dolaze u takve institucije svakodnevno na posao. S druge strane znamo kakva je situacija oko nezaposlenosti u područjima posebne državne skrbi.
Očito je da se još uvijek povlače nekakva prava iz Erdutskog sporazuma jer po stoti put se poziva Srbe da podnesu zahtjev za stambeno zbrinjavanje, a prešlo se i preko toga što su oni izgubili te stanove zato što stan služi za stanovanje a ne zato da „..odeš u Srbiju i ratuješ protiv Hrvatske i vraćaš se na bijelom konju...“ Stanarska prava su izgubljena presudama sudova koji su utvrdili da isti u njima ne stanuju a po tada važećem Zakonu, neopravdano izbivanje iz stana duže od 6 mjeseci, ima za posljedicu gubitak stanarskog prava. Konačno ti su stanovi prodani Hrvatskim ratnim vojnim invalidima i to je sada privatno vlasništvo. Ali sada, Hrvatska država će otkupljivati ili graditi i dalje se izlagati troškovima za one koji su se godinama premišljali hoće se ili neće vratiti u Hrvatsku. Nama se čini da je ovo samo dodatni protosak Srbije prema Hrvatskoj – otežati položaj u pristupnim pregovorima jer nije riješeno srpsko pitanje.
I na tu temu, uz Zakon o naknadi ratne štete, zatražen je prijem kod predsjednice Vlade RH gospođe Jadranke Kosor. Želimo da nam se jasno kaže jeli Erdutski sporazum još uvijek na snazi ili nije, jer po onome što se događa, nama se čini da on još uvijek živi.
Dodatni je problem onih Srba koji traže radni staž i sve beneficije za vrijeme okupacije kao da su bili ovdje. Pa čak i oni koji su nosili pušku i pucali na nas. Svatko ima ona prava koja proizlaze iz Zakona o mirovinskom osiguranju u državi u kojoj je radio i plaćao doprinose. U Hrvatskoj državi niti su radili niti su uplaćivali doprinose. Prema tome ta stvar je jasna. Konvalidacija je jasna ali se tu špekulira i pretjeruje u tome. Oni koji su definitivno napustili RH, dali i takve izjave i sa sobom odnijeli svu imovinu pa čak i svoje mrtve, sada se javljaju sa zahtjevima za prava iz radnog i mirovinskog osiguranja. Za svaku stvar postoji rok zastare a niti jedan rok ne traje 20 godina.
2. Zakon o prebivalištu je ušao u Saborsku raspravu i prošao prvo čitanje. On je predviđao da aktivnu legitimaciju za pokretanje postupka brisanja s prebivališta onih kojii su trajno napustili u RH imaju pravne i fizičke osobe. Međutim ustavni rok za donošenje toga Zakona koji iznosi 3 mjeseca je prošao. Mi postavljamo zašto se to dogodilo? Kome smeta taj Zakon i zašto nije donesen a sto puta smo naglašavali da je on vrlo bitan prigodom lokalnih izbora. Netko u ovoj državi mora odgovoriti što je s tim Zakonom!
S tim u vezi ZPH će, nakon sastanka s predsjednicom Vlade, zatražiti i prijem kod predsjednika RH jer smo svjedoci da Srbi ostvaruju sva svoja prava i realiziraju se svi njihovi zahtjevi a gdje su tu naši zahtjevi? Jer ako oni imaju sva ta prava, koja očito izvlače iz Erdutskog sporazuma, onda ih imamo i mi. Predsjednika Josipovića trebamo informirati i o tome da je naša želja što bolji život za sve a ovo što se forsira od strane srpske zajednice da se djecu, recimo u našoj Lici, prisiljava da govore ekavicu i uče srpski jezik, to je zapravo nasilje nad tim življem jer to nije niti je ikada bio njihov jezik i dugoročno će im samo štetiti a na terenu dovodi do napetosti. Nama nije u interesu da dolazi do bilo kakvih napetosti i na to treba predsjednika upozoriti. Zakon o pravima nacionalnih manjina je jasan ali Mađari su u mađarskim selima i prije govorili mađarski, Talijani talijanski ali naši građani pravoslavne vjeroispovjesti nikada u povijesti u ovim krajevima nisu niti govorili niti posali Srpski. Takva srpska politika je štetna i s njom treba prekinuti.
Što se tiče dolaska predsjednika Srbije Tadića Vukovaru, ZPH je stajališta da se taj posjet dogodio upravo sada kada je Srbija dobila zeleno svjetlo za pristup EU. Dakle nikakve velike koristi neće imati niti Hrvatska niti Vukovar od toga posjeta.
|