| Na osječkom Zavodu za zapošljavanje prvi puta čeka posao 30-ak diplomiranih inženjera elektrotehnike i 20-ak liječnika. Upisano je znatno manje djece u prvi razred osnovne škole tako da se sada u razredima nalazi prosječno svega 16 učenika a do nedavno ih je bilo 30. Zbog toga se i novi mladi profesori i nastavnici nemaju gdje zaposliti.
Na osječkim fakultetima ostalo je prazno oko 1600 mjesta. ve to govori da roditelji jednostavno nemaju novca za školovanje djece.
Naši najveći eksperti iz svijeta znanosti nas upozoravaju da su za budućnost Hrvatske posebno važne nove generacije školovanih kadrova koji su voljni uložiti svoje karijere u razvoj Hrvatske. Najveći potencijal Hrvatske i jest u mladim, talentiranim i obrazovanim stručnjacima koji donose nove standarde i radne navike.
Na žalost, dosadašnja praksa je bila da najkvalitetniji stručnjaci, učenici i studenti u pravilu odlaze u inozemstvo gdje nastavljaju uspješne poslovne, akademske ili umjetničke karijere.
U svemu tome dobro je to što je Vlada RH pokrenula svijest ljudi o potrebi štednje te promjenu svijesti o kulturi rada a na vidjelo su izašle i mnoge prljavštine firmi koje su protuzakonito trošile novac državnog proračuna. To čitamo svakodnevno u novinama.
Mi smo kroz ovu Zajednicu već više godina upozoravali na fenomen „odljeva mozgova“. Tražili smo da se stvore uvjeti za ostanak mladih obrazovanih kadrova te da se i obrazovni sustav prilagodi suvremenim potrebama gospodarstva i dakako, da se kroz otvaranje novih - kvalitetno plaćenih radnih mjesta omogući povratak onih koji su otišli u inozemstvo. Njihov povratak u Hrvatsku nužan je za brzi prijenos novih tehnologija, kulture profesionalnog ophođenja, radnih standarda i odgovornosti.
Međutim, ovo što se sada dogodilo vraća nas polako unazad.
Mi smo udruga koja sluša glas naših povratnika, jer radi njih i postojimo, i u njihovo ime dužni smo reagirati u interesu opstanka u ovim prostorima koji nisu bez razloga proglašeni područjima posebne državne skrbi. No sada se postavlja pitanje kakva je to državna skrb, jer ove antirecesijske mjere naše povratnike pogađaju višestruko jače nego razvijene dijelove Hrvatske. Ponavlja nam se 1991. kada smo na svoja leđa preuzeli i najtežom cijenom platili stvaranje ove Hrvatske države. Samo, onda se prolijevala krv a sada se u mnogim obiteljima prolijevaju suze.
Postavljam pitanje: jeli to pošteno i da li je moglo drugačije? Gdje je tu uloga Vlade, lokalne odnosno regionalne samouprave i što ona može učiniti za spas gole egzistencije naših povratnika?
Dužni smo pomoći našoj djeci, da ne budu zaustavljeni na početku svojega životnog puta. Ovo nije pojedinačni slučaj već opće stanje na PPDS-u. Djeca se imaju pravo školovati a svi mi im to moramo omogućiti. Ne smijemo dopustiti da obrazovanje mladih ljudi bude samo problem roditelja jer oni ionako čine nadljudske napore za svoju djecu, kao i svaki odgovoran roditelj, već to mora biti prioritet Hrvatske države, odnosno Vlade, područne/regionalne i lokalne samouprave ako zaista želimo „Hrvatsku znanja“. U posljednji čas Osječko-baranjska županija odlučila je pomoći roditeljima sa 100,00 kuna po djetetu za prijevoz. Neke općine sa PPDS-a također će, odričući se nekih projekata, pomoći djeci sa područja svojih općina, "Panturist" je bitno smanjio cijenu mjesečnih karata, no sve su to vatrogasne mjere koje je izazvala nenadana i za PPDS pogubna odluka Vlade RH da više neće plaćati prijevoz djeci do škole.
Zajednica povratnika zahtijeva od Vlade RH da shvati ozbiljnost stanja na PPDS-u i da od iduće godine preuzme brigu za svoje najmlađe građane koji trebaju biti budućnost Hrvatske i taj problem mora se riješiti dugoročno sve dok se PPDS ne izjednače s razvijenim dijelovima Hrvatske.
Predlažemo da Vlada RH izvrši pritisak na Hrvatske željeznice kako bi se na linijama koje postoje ali je neprilagođen red vožnje, vlakovi pretvorili u gradski vlak sa dodatnim stajalištima kao što je to napravljeno od Sarvaša do Josipovca što bi omogućilo velikom broju djece i radnika da se više koriste željezničkim prijevozom koji je pet puta jeftiniji od autobusnoga. Navodimo primjer grada Karlsruhe u Njemačkoj gdje vlak povezuje susjedna mjesta s gradom a kroz sam grad pretvara se u tramvaj. Dakle, ne izmišljamo ništa što već u praksi ne postoji samo treba malo dobre volje i dugoročno bi se bar dio problema riješio na kvalitetan i građanima prihvatljiv način.
Zajednica povratnika izražava veliko nezadovoljstvo načinom podjele školskih udžbenika jer niti jedan učenik nije dobio komplet knjiga pa je nastala još veća zbrka nego da do te akcije nije niti došlo.
Osuđujemo i praksu da se svake godine tiskaju novi udžbenici i zahtijevamo da se uvede državni standard po kojem bi se u istim razredima koristili isti udžbenici.
Potdravljamo odluku ministra obrazovanja Fuksa da će u buduće udžbenici vrijediti najmanje četiri godine jer je do sada svake godine za nove udžbenike utrošeno pola milijarde kuna što je previše i za četverogodišnje razdoblje.
Prošlo je vrijeme razbacivanja i bahatosti izdavača i lobija oko njih a kaos koji je sada na terenu tzrebao bi biti dovoljno upozorenje da se s takvom praksom mora prestati.
| 
