GDJE JE BUDUĆNOST MLADIH LJUDI NA PPDS-u?

Branko Pek, Osijek 23. siječnja 2009.

GDJE JE BUDUĆNOST MLADIH LJUDI NA PPDS-u?

Zajednica povratnika – udruga nastala u jeku Domovinskoga rata – u Osječko-baranjskoj županiji zastupa interese oko 30.000 hrvatskih povratnika. S ponosom ističem da se od završetka mirne reintegracije u ranije okupirana područja naše Županije vratilo preko 95% prognanika, zahvaljujući organiziranoj obnovi obiteljskih kuća.

Naša najveća radost očitovala se u činjenici da su se vratili mladi. No, vrlo brzo shvatili smo te upozoravali Vladu RH i cjelokupnu javnost da „crveni krovovi“ nisu dostatni za život povratnika, da treba hitno pokrenuti gospodarstvo, mladima omogućiti kvalitetno obrazovanje, a paralalno s tim i odgovarajuća radna mjesta. Reakcija hrvatskih vlasti bila je prespora pa nam se dogodilo da su područja povratka počeli napuštati upravo mladi, obrazovani ljudi – kadrovi, što je gore od samoga rata.

Kaže se kako grad/zemlju čine njegovi ljudi. U posljednjih 18 godina samo grad Osijek je izgubio preko 15.000 stanovnika, a predviđa se da će se na idućem popisu stanovništva nastaviti taj trend. Jasno, situacija u područjima posebne državne skrbi još je gora. Postavlja se pitanje zašto je to tako. Tko će činiti grad/državu ako njegovi ljudi odlaze i to u onom najgorem obliku „odljeva mozgova“?

Uzroci za takvo stanje mogu se tražiti na više mjesta.

Ovo područje Hrvatske snažno je osjetilo posljedice rata. Međutim, od rata je prošlo sad već 18 godina, potpuno nove generacije ljudi su odrasle koje žele živjeti, koje ne zanima rat, koje se rata čak ni ne sjećaju već samo uočavaju kako im ovdje, gdje jesu, nije dobro i za sebe traže bolju budućnost negdje drugdje. Nažalost, zbog neodovoljne volje/iniciajtive države/lokalne samouprave u post-ratnom periodu nisu se uspjeli stvoriti okviri koji bi ljudima omogućili dobre uvjete za život. Umjesto toga, naučilo se koristiti vječiti izgovor rata kao razlog za postojeće stanje. Ljudima taj izgovor, nažalost, ne daje utjehu što nemaju posao i žive na rubu egzistencije.

Nadalje, dogodile su se značajne promjene u gospodarstvu. Ono se, osim što je devastirano, opljačkano a ponegdje i potpuno uništeno, u posljednjih 18 godina potpuno promijenilo. Danas postoje industrije za koje se do nedavno nije ni znalo, neke druge su izumrle ili su izmještene u puno konkurentnija okruženja. Promjene su se događale brzo, a obrazovni i privredni sustav su im se presporo prilagođavali. Tako danas ili nema industrijske proizvodnje, ili su postojeći pogoni nekonkurentni, zastarjeli i neprespektivni. Umjesto toga, masovno se otvaraju trgovački centri usmjereni na potrošnju, dakle, neproizvodni sektor. Suvremenih industrija još uvijek nema, a u ovom tradicionalno industrijskom gradu koji je pružao egzistenciju velikom broju radnika i njihovih obitelji, takvo stanje je pogubno. Navedeno potvrđuje i činjenica da je u 2007. objavljeno tek 9 000 slobodnih radnih mjesta za gotovo 28 000 nezaposlenih u Županiji.

I konačno, obrazovanje. Analizirajući obrazovnu strukturu i uvjete školovanja u sveučilišnom gradu Osijeku i Županiji, uočavamo značajan broj stanovnika bez škole ili tek nekoliko razreda osnovne, dok najveći broj ljudi ima završenu samo srednju školu. Istodobno, na osječkom sveučilištu studira oko 18 000 studenata od čega je preko 4000 apsolvenata. Te brojke su gotovo jednake Splitskom i Riječkom sveučilištu.

S ponosom ističemo da je Osijek sveučilišni grad, ali kakve kadrove producira i gdje oni završavaju? Brine li tko o njima nakon studija? U 2007. godini na osječkom je sveučilištu diplomiralo više od 1 100 studenta. Magistarske i doktorske studije pohađa čak 700 studenta. Gdje su oni danas?

Veliki dio postojećeg radno aktivnog stanovništva ne posjeduje znanja potrebna za rad u novim industrijama, dok s druge strane gospodarstvo traži nova znanja i inovacije. Kako stvoriti uvjete da ljudi ostanu i nastave svoj život na ovim područjima? Kako gospodarstvo i njegove potrebe opskrbiti traženim znanjima i vještinama? Govorimo o znanju kao generatoru i akceleratoru gospodarstva, govorimo o Hrvatskoj kao zemlji znanja, ali kako to izgleda u praksi?

Očito je da se puno toga mora iz temelja mijenjati. Došle su i sve će više dolaziti nove tehnologije, nova sofisticirana oprema, a s njima i nova zanimanja. Za ta zanimanja naš obrazovni sustav danas nije spreman obrazovati kadrove, kako u srednjem tako i u visokom školstvu. Iako je teško nešto što funkcionira desetljećima na određeni način, promijeniti, moramo shvatiti da je prilagodba nužna, dapače, daleko zakašnjela - zbog čega već neko vrijeme snosimo posljedice. Moraju se obrazovati kadrovi za potpuno nova zanimanja, koja u sadašnjem sustavu obrazovanja ne postoje. Sustav se mora prilagoditi potrebama tržišta rada kako se ne bi dogodili bezumni propusti poput npr. dva upisana razreda učenika za frizere, a godišnje se zaposli jedva jedan frizer.

Na našim sjednicama načelnici Baranjskih općina izrazili su zabrinutost što se njihova djeca ne mogu školovati u Osijeku, kako iz financijskih tako i iz prometnih razloga. A djeca se žele obrazovati.

Postoje i prijedlozi rješenja. Jedno je: napraviti dislocirane studije u Belom Manastiru, a drugo, prema Strategiji regionalnoga razvoja Ministarstva Regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, uvesti autobusni prijevoz za 1,00 kunu s prilagođenim brojem linija. Predlaže se i ukidanje plaćanja prijevoza željeznicom.

U konačnici želim naglasiti kako je zadržavanje ljudi i osiguravanje povoljnih životnih uvjeta od presudne važnosti za budućnost PPDS-a. U tom smislu obavezno je u neraskidivu i međuovisnu cjelinu povezati tri glavna čimbenika:

Grad i javnu upravu kao kreatore infrastrukturnih i komunlanih uvjeta,

Sveučilište i obrazovne institucije kao kreatore potrebnih znanja i vještina te inovacija i istraživanja, i kao zadnju kariku u lancu

gospodarski sektor koji će ekonomski iskoristiti preduvjete stvorene od strane Grada i znanja koja je stvorilo Sveučlište. Dakle, nužna je suradnja između obrazovnog i poslovnog sektora. Pozitivni primjeri su: Bios – poduzetnički inkubator, Centar za poduzetništvo, Znanstveni park Osijek i sl.

Dakle, nešto se u tom pravcu već počelo raditi, ali i dalje nedovoljno i presporo. Svi mi trebamo tim promjenama dati svoj doprinos.

Jedan od konkretnih prijedologa bi bio stipendiranje učenika i studenata od prve godine uz osigurano radno mjesto nakon školovanja kod poslodavca-stipenditora. To bi djeci dalo sigurnost da će po završetku školovanja dobiti posao, a gospodarstvenicima da će dobiti ciljano obrazovane kadrove.

Kao poticajne mjere treba se, uz mogućnost osmišljavanja Projekata i studija koje bi gospodarstvenici naručivali od Sveučilišta, omogućiti besplatan prijevoz u gradu, veći broj stipendija od Grada i Županije i nagrade za npr. projekte koje bi studenti/učenici izrađivali po natječaju koji bi Grad objavio, povećanje kapaciteta studentskih domova i subvencioniranje stanarine.

Nužno je istraživanje kako bi se pribavila znanja i pripremili odgovarajući obrazovni programi. Ako se primjeti prilika za ulaganje u određenu gospodarsku nišu (IT /informatička tehnologija/, poljoprivreda, energetika i sl.) onda logično treba usmjeriti sve kako bi se zadovoljili uvjeti za poteze na operativnoj razini.

Jedinice lokalne samouprave iznimno su zainteresirane ne samo zadržati postojeće kadrove već i privući druge mlade obrazovane kadrove u ova, ratom stradala područja na način da se čine veliki napori u oživljavanju poslovnih zona radi otvaranja novih radnih mjesta, ali i dodjela kuća i stanova mladim obiteljima kako bi na samom početku svoga obiteljskog života imali što bolje uvjete.