|
Deset je godina prošlo od Mirne reintegracije, organizirane obnove u ratu devastiranih kuća i povratka prognanika. Iako je Vlade RH učinila mnogo i izdvojila velika sredstva za obnovu obiteljskih kuća i stanova, ubrzo se pokazalo da crveni krovovi nisu dovoljni za život i opstanak u tim područjima.
Stoga je Zajednica povratnika usmjerila svoje aktivnosti na stvaranje uvjeta za otvaranje novih radnih mjesta i zapošljavanje, osobito mladih i obrazovanih kadrova. Početak toga procesa krenuo je kroz formiranje poslovnih zona i dovođenje svježega kapitala u te prostore.
Međutim, u posljednjih nekoliko godina pokazalo se da je to dobar potez ali nije dovoljan jer su se srednje i niže obrazovani ljudi zaposlili a za visoko obrazovane i dalje nema radnih mjesta pa nam ti kadrovi odlaze iz područja posebne državne skrbi.
Drugi je problem što roditelji svoju djecu ne mogu slati na školovanje zbog loše prometne povezanosti ili zbog nepostojanja onih usmjerenja u postojećem srednjem i visokoškolskom obrazovanju koja današnja realnost na tržištu rada traži.
Istina, Vlada RH i tu je uskočila u želji da pomogne, na način da je odobrila besplatne udžbenike i besplatan prijevoz do škole, ali što to vrijedi, kada nema odgovarajućeg prijevoza od mjesta stanovanja do škole ili fakulteta, pa su roditelji, kojima to materijalne mogućnosti dopuštaju, prisiljeni tražiti podstanarski smještaj u mjestu školovanja.
Na te su probleme ukazali članovi Upravnog odbora ZPH, podružnice za Osječko-baranjsku županiju, te načelnici općina s područja Baranje, na sinoćnjem sastanku održanom u općini Popovac, uz nazočnost Ante Barukčića, pročelnika Zavoda za zapošljavanje, gospođe Katarine Pekanov, zamjenice predsjednika HGK, Županijske komore Osijek te gospođe Svjetlane Rauš, pomoćnice pročelnice županijskog Ureda za prosvjetu, kulturu, šport i tehničku kulturu Osijek.
Sjednici se na žalost nisu odazvali predstavnici osječkoga Sveučilišta "Josip Juraj Strossmayer".
Nakon jedno i pol satne rasprave, zaključeno je da su promjene u ukupnom obrazovnom sustavu nužne ali da svakako treba puno više i sustavnije raditi, na svim razinama, dakle od obitelji, lokalne samouprave obrazovnog sustava do Države, na edukaciji i motivaciji djece da se zainteresiraju za ona zanimanja koja su tražena i za koja nema čekanja na Zavodu za zapošljavanje. Postoji cijeli niz deficitarnih zanimanja za koja ili nema čekanja ili za najviše šest mjeseci kadrovi dobiju posao.
Zavod za zapošljavanje provodi program prekvalifikacije nezaposlenih osoba za tražena zanimanja ali i tu nedostaje motivacija jer, nakon prekvalifikacije treba ići raditi, a mnogi jednostavno ne žele raditi za malu plaću kada gotovo isto toliko dobiju na Zavodu pa još nešto zarade na "crno" što im trenutačno više odgovara. Dok su mladi, ljudi ne razmišljaju o činjenici da takvim svojim stavom štete i sebi i društvenoj zajednici, jer nemaju niti dana staža, nemaju zdravstveno osiguranje i nakon 10-15 godina više nikome nisu interesantni.
Ukazano je i na nezaposlene iznad 40 godina koji su ostali bez posla zbog privatizacije mnogih firmi i koji su zapravo kvalitetniji kadar, osobito ženski, jer u toj dobi nema porodiljnog dopusta, čestih bolovanja zbog djece, što bi poslodavcima trebalo biti interesantno.
Budući da se poslodavci teško odlučuju zaposliti radnike te dobne skupine, zaključeno je sinoć da će se organizirati jedan "okrugli stol" u organizaciji Hrvatske gospodarske komore, Županijske komore Osijek, na kojemu će sudjelovati poslodavci, predstavnici obrazovnih struktura iz srednjeg i visokoškolskog sustava te predstavnici Zajednice povratnika. Na tom će se skupu pokušati napraviti prvi korak u rješavanju ove problematike.
Svjesni smo da je to proces koji traje ali što se prije krene u promjene i prilagodbu, prije će doći do generiranja one kvalifikacijske strukture, koju tržište traži.
| 
