RATOM STRADALA PODRUČJA TREBAJU BITI I OSTATI PODRUČJA OD POSEBNOG DRŽAVNOG INTERESA SVE DOK SE GOSPODARSKI I ŽIVOTNI UVJETI NE IZJEDNAČE S CIJELOM HRVATSKOM
Zajednica povratnika Hrvatske, Osijek, Europsk avenije 22/2, Tel: 031/215-030; 215-031; fax: 031/212-315
MENU
O nama
Članstvo
Novosti
Obnova i razvoj PPDS
Zakoni
Konferencije ZPH
Izdavaštvo
Povratak prognanika
Mirna reintegracija
Progonstvo
Blokada UNPROFOR-a
Foto i Video
 RSS - Favorites

Glas javnosti:

TREBA LI VLADA DONIJETI ZAKON O NAKNADI RATNE ŠTETE?

Pišite nam na E-mail: zph@zph.hr


 
 

HOĆE LI I IZRAEL BITI OPTUŽEN ZA PREKOMJERNO GRANATIRANJE?

Pogođena su ambulantna kola. Vozač Abu Hasira je odmah ubijen, Dr. Madhoun je umro nakon 24 sata u intenzivnoj jedinici Al-Shiva bolnice. U nju je primljeno stotine pacijenata nakon što je Izrael započeo najveći napad na Gazu u posljednja tri desetljeća. Do sada ima više od 400 mrtvih i preko tisuću ranjenih Palestinaca. Četri Izraelca su ubijena. Među ubijenima ima 38 djece i 25 žena. Među njima je i Ismael Hamdan - 8, i njegove dvije sestre, Lama - 5, i Hayya - 12. godina. U bolnicama nedostaju osnovni lijekovi, hrana i često nestaje struje.

    U gusto naseljenoj Gazi ne može se razlikovati vojne i civilne ciljeve. Još jedan rat ubijanja civila. Još jedan rat čiji je jedini smisao zlo.

Francuski ministar vanjskih poslova Dr. Bernard Kouchner, moj dobar znanac iz vremena opkoljenog i napadnutog Dubrovnika 1991. godine, traži prekid sukoba, obnovu primirja, ističući „Europa ima odgovornost na Bliskom Istoku“

 

Dok gledam i slušam vijesti o Gazi, kao da ponovno proživljavam Potkonje, bombardiranje Zagreba, eksplozije u Židovskoj općini, pvih prognanika, Dalj, Osijek, intelektualaca u HNK, kukuruzna polja za Vukovar, Konvoj Libertas, dječjeg groba u Mokošici, Ranjenog Krista, 6. prosinca u Dubrovniku, priznanja Hrvatske 15. siječnja 1991. godine u Washingtonu, Gospić, Plehan, Franjevački samostan u Mostaru, Burićevu štalu, ubijenu doktoricu, logore, Bijeli Put, Franjevačku Bolnicu, Bugojno, smrt Ante Vlaića, Blokade, Banja Luku, Vareš, Srebrenicu, Oluju, Knin, Bihać, Spasimo Život, Kuplensko, Povratak i pomirenje u Velikoj Kladuši, Ilok, Mirnu reintegraciju, Blace, Stankovce, poroda u Janjevu, odlaska iz Letnice, Hrvatske kuće u Skoplju.

 

Kada VI čitate ove riječi, čine se praznim, besmislenim, šizofrenim, želite ih preskočiti, uopće ne čitati. Kada ih čitamo Mi, narod, žene, prognanici, izbjeglice, zarobljeni, opkoljeni, okupirani, ranjeni, bolesni, invalidi, obitelji ubijenih – razumijemo sve i neizdrživo je, boli, plačemo, a ipak – nikada nećemo zaboraviti. Kada čitaju Oni, koji su napadali, razarali, progonili, mučili, ubijali, ali i oni koji su ostali po strani, propustili, lagali, izjednačavali, opravdavali – žele promijeniti povijest, istinu u laž, izjednačiti dobro i zlo, suditi svima. Spremni su na sve, samo ne na istinu i dobro, samo ne na Ranjenog Krista.

 
Mladi Hrvatske, oprostite ali ovakva je Vaša Hrvatska. U svemu ovome morate Vi, mladi Hrvatske, poput istraživača, prepoznati pravo i krivo, da bi spoznali Vašu istinu i činili dobro. Zato pročitajte do kraja.
 

Pokušat ću biti razumljiviji. Možda će Vam tako biti lakše, bar za početak. Poslije Vam i ne treba biti lakše, jer pred Vama je težak put. Mi smo bili Pobjednici a vi morate očuvati i ostvariti Hrvatsku Pobjedu. To je najviše što možete učiniti za Europu. Sve drugo su banalnosti, besmisla i beznađa.

Evo samo nekoliko izvadaka iz vremena napada na Dubrovnik, 1991. godine, samo tjedan dana, od samo jedne žene, koja ni nije bila od tamo. „U nekoliko zadnjih mjeseci počela sam mrziti riječ „velika“... Svatko je zaprepašten načinom na koji se u međuvremenu nastavlja razaranje Hrvatske, nesmetano od vanjskog svijeta ... Vi – mi ovdje prolazimo kroz pakao, nadasve u posljednjih nekoliko dana. Teško je opisati ovaj ružan san, neshvatljiv i neopravdan napad, može li biti gore? ... Kao i uvijek patnja se rađa među ljudima ... Ovo je moj prvi rat. Nije ni približno onome što sam mogla očekivati – i ne samo iz zastrašujućeg obima napada na čisto civilne ciljeve. ... Pa i odnosi s ostalom Europom, Sjevernom Amerikom trebaju doživjeti promjene ...ne-htijenje Europske zajednice i SAD da poduzmu konstruktivne korake – zaista je sramno. Sramna je bila i izmišljotina ...da se kod ove agresije na Hrvatsku podjednako optužuju obje strane: izjednačiti samoobranu s napadom...Sve je bolje od raketa i bombi; ali potreba za hrabrošću i strpljenjem trebat će dugo poslije kada se sve svrši... Svijet još uvijek, s pravom, nije oprostio ni zaboravio savezničko bombardiranje Dresdena u II svjetskom ratu, iako su Nijemci  u tom ratu bili agresori. Oni među nama koji su naučili biti optimisti, mislili su da se takva okrutnost ne može ponoviti, barem ne u Europi. Ali sada smo svjesni vraćanja primitivnom tipu barbarizma... Hrvatska nije priznata kao suverena država. Određeno je očito, da će se to dogoditi prije ili kasnije ... Pa zašto ne prije? ... Ovo je središte mirotvorne Evrope“ (IUC: K.W. Wilkes, izvadci od 9.-15. studenog 1991 (Glas iz Dubrovnika, uredio A. Prosoli, Sveta Glazba, Zagreb, 1994)

 

Iz Izraela ugledni mirotvorci pitaju i poručuju. Jesmo li postali zarobljenici rituala rata? Izrael treba biti suzdržan jer je njegova vojna snaga praktično beskonačna u usporedbi sa Hamasom. Izrael će napasti Hamas, a ovaj će odgovoriti, ponovno napasti i ponovno ... i tako u nedogled bez ostvarivanja ičega osim razaranja i ubijanja. Ugledni Izraelski političar Yossi Sarid razgovarao je sa izraelskim studentima - što bi učinili da su Palestinci. Jedan od njih je rekao: „Da sam ja mladi Palestinac, ja bih se borio protiv Židova svom snagom, pa i terorom. Svatko, tko kaže drugo – laže“. Pred deset godina Ehud Barak, današnji ministar rata u Izraelu, na pitanje što bi činio da se rodio kao Palestinac, je odgovorio „Ja bih se pridružio terorističkoj organizaciji.“ Mladi ljudi bez budućnosti lako će se i odreći takve budućnosti. Njima je smrt bolja od života. Od dana rođenja do napuštanja ovog svijeta, ne vide šansu da u vlastitoj zemlji budu slobodni ljudi. Oni nemaju što izgubiti, osim lanaca. Nema dobrih i loših ljudi, postoji samo odgovorno i sposobno vodstvo ili ono koje je pokvareno i zlo.

 
         Izrael je od 1948 do 1982 relativno dobro osiguravao vlastitu sigurnost. Danas više ne. Građani Izraela su snažno podijeljeni i unutar sebe, vjerom, nacionalnošću i odnosom prema miru. U Izraelu sve više raste osjećaj da im vrijeme istječe i da nema rješenja. To je sada dovelo do još jednog rata. U takvim uvjetima neće u budućnosti iznenaditi još veće zlo, pa i najveće.
 

Novu godinu počeo sam komentarom u New York Timesu: «Izraelci i Palestinci su zarobljeni sukobom – ratom časti. Obje strane vjeruju da nemaju drugog puta od međusobne mržnje i razaranja. Nije tako. Ali moramo se suočiti s punom istinom da bi bili djelotvorni u dobru. ... Izraelci i Palestinci ne mogu ovo riješiti sami. Cilj treba biti sigurnost jednih i drugih«. No, najveći problem je Europa i Arapske zemlje, a ne Palestinci i Izraelci.

 

Što može Hrvatska učiniti. U toku obrane, dio Hrvatske strategije bilo je i preventivno korištenje iskustva Holokausta. Zbog toga smo prvi na svijetu pokrenuli: sprječavanje genocida i etničkih progona, cjelovitu zaštitu prognanika i izbjeglih, unapredili zaštitu bolnica i zarobljenika. Hrvatska obrana je prva ikada u kojoj se nije na nasilje odgovorilo nasiljem. Mi smo povezali: diplomatsko djelovanje, socijalnu i zdravstenu zaštitu ugroženih, aktivno mirotvorno i humanitarno djelovanje, snažnu ulogu vjere, međureligijsku suradnju, sprječavanje mržnje, doprinos majki i žena. Silu smo koristili samo u slučaju neuspjeha nenasilne obrane, i to što manje i kraće. Obranu smo pretvarali u obnovu, izgradnju bolnica, otvaranje fakulteta ... Svijet je upoznat sa našim radom i često koristi naša iskustva bolje od današnje vlasti u Hrvatskoj. Naša iskustva prenosili smo i Izraelcima i Palestincima.

Hrvatsko iskustvo može značajno doprinijeti prekidu sukoba i uspostavljanju mira na Bliskom Istoku. Mi ne možemo promijeniti prošlost ali možemo iz nje učiti za djelovanje danas i pripreme za sutra. Holokaust se u prošlosti dogodio ali on ne opravdava novu mržnju, razaranje, teror i zatvaranje očiju sa „nikad više“. Prekid upotrebe nasilja treba nametnuti jednako palestinskoj mladosti bez budućnosti i izraelskim generalima. Treba stvoriti Palestinsku državu i omogućiti budućnost i razvoj svim ljudima na Bliskom istoku.

Ovo se može ostvariti ako se poveže lokalno prisutne grupe dobra, pokrene nadu mira kod svih ljudi, odmah nametne i osigura mir i trajno preuzme odgovornost za sigurnost i razvoj. To je dug i odgovornost i Engleske i Njemačke - cijele Europe.

Ako se to ne učini stalno nasilje sve do konačno nuklearnog rata i genocida su neizbježni – ne samo na Bliskom Istoku.

 

Da se nastavilo politiku Predsjednika Tuđmana, savjetnik za humanitarna pitanja bio bi sa timom liječnika u bolnici u Gazi, donijeli bi pomoć iz Hrvatske i pozivali na prekid sukoba. Organizirali bi zajedničke humanitarne konvoje Europe i arapskih zemalja. Otvorili bi put mira. Predsjednik Republike bi predsjedao Savjetom Sigurnosti, predložio neposredni prekid sukoba i sazivanje svjetskog sastanka šefova država, jer su svi oni, pojedinačno i zajednički odgovorni za sprječavanje genocida i nuklearnog rata. ...

 

I na kraju predlažem da se prekine proces na temelju, po svijet sramotne, optužbe tužiteljice Carle Del Ponte od 17. svibnja 2007. u kojoj se optužuju kao „sudionici i suradnici udruženog zločinačkog pothvata Franjo TUĐMAN (pokojni); Gojko ŠUŠAK (pokojni); Janko BOBETKO (pokojni); Zvonimir ČERVENKO (pokojni) ...  razni (hrvatski) časnici, dužnosnici i članovi hrvatske vlade i političkih struktura na svim razinama...; razni čelnici i članovi HDZ-a; razni časnici i pripadnici HV-a; kao i druge znane i neznane osobe.» Takav svijet koji ne vidi, ne čuje i ne koristi iskustva sprječavanja genocida i zaustavljanja rata, već tome čak sudi, nema šanse da izbjegne buduće ratove, genocide i nuklearnu katastrofu.

 

Od današnje vlasti u Hrvatskoj molim bar minimum samopoštovanja i dostojanstva, socijalnosti i vjere.

Vaša odgovornost  je jasna. Hrvatsku treba vratiti politici hrabrosti i dobra. Ne tražim ni premalo ni previše. To je Hrvatskoj nužno.

 

Zagreb , subota 3. siječnja 2009.                                 Dr. Slobodan Lang

 

 




►  Novosti  - Wednesday, November 19, 2008
  |   Print   |   Home

CMS & Hosting: Poslovni forum  


Hrvatsku je napustilo preko 150.000 mladih ljudi. Najveći dio otišao je u Njemačku.